 Muzej savremene umetnosti Vojvodine, Novi Sad. 12 – 30. mart 2010.
Nova dela zagrebačkog umetnika Zlatka Kopljara suočavaju gledaoca sa fatalnim odnosom performansa i instalacije. On izvodi "metafizičku" dramu pogleda na ljudski život kao takav – na sam i ne-sam ljudski život među stvarima, stvorenjima, pojavama, događajima i afektima u polju privlačenja, odbijanja, iskliznuća, te iskustva i refelksije, odnosno, potencijalnosti.
  
Zlatko Kopljar je jedan od prvih umetnika u Hrvatskoj koji je postavio umetničkim istraživanjima i eskplikacijama otvorena pitanja o ljudskoj egzistenciji u novom tranzicijskom i globalnom svetu. On je na eksplicitan, a ponekad i ciničko-brutalan, način provocirao sam ljudski život u "novom" svetu i "novim" modusima življenja posle pada Berlinskog zida. Obraćanje "ljudskom" životu u njegovoj pokaznosti od hemije i fiziologije tela preko mehanike i bihevioralnosti individuuma do trivijalnih ili metafizičkih predstava subjekta vodi njegova umetnička istraživanja.
K13
Umetnik je u svom istraživačkom postupku bio inspirisan arhitektonskom i simboličkom dimenzijom zgrade TEŽ-a (Tvornica električnih žarulja), jedinstvenim industrijskim pogonom arhitekte Lavoslava Horvata koji je građen pedesetih godina prošlog veka. Zgrada koju stanovnici grada pamte kao najveću svetleću skulpturu, kao svojevrsni svetionik grada, i koja još, ali ne zadugo, služi za testiranje sijalica, Kopljaru je poslužio kao motiv i u radu K12.
- Svetlost je, kao što je to rekao i filozof Hans Blumenberg, apsolutna metafora, nerastvoriva u svetu pojmova, ali je se može doživeti estetskim iskustvom. U tom je smislu svetlost metafora istine.
Kopljarov doživljaj zgrade kao svojevrsnog gradskog svetionika, podstakao ga je da ovim projektom pokrene javnost kako bi se zgrada sačuvala i 'vratila' gradu u svojoj arhitektonsko-skulpturalnoj dimenziji.
"Vjerujem", kaže Zlatko Kopljar, "da sa K13 mogu uspostaviti dublje veze između mašte i stvarnosti .Želim otvoriti novo područje zajedničkih vrijednosti. Ja bih da ova kula postane dom svjetla za ovaj grad u bliskoj budućnosti, mjesto susreta i razmjene. U ovom radu želim povezati dva pojma koja su obično zbunjujuća za gradske planere, političare, i projekt programere: grad kao kazalište kolektivne svijesti i grad kao kazalište kolektivnog, stvarnih događaja..."
Zlatko Kopljar (Zenica, 1962) vizuelni je umetnik koji se školovao u klasi profesora Carmelo Zottia na Akademiji lepih umetnosti u Veneciji. Već dugi niz godina radi u domenu performans umetnosti, instalacija, video prezentacija i fotografskih postavki. Kopljar je u drugoj polovini devedesetih godina XX veka započeo "work in progress" označen indeksnim nazivom ‘K’. Većina Kopljarevih umetničkih dela nosi za naslov indeks od ‘K1’ (2000), preko ‘K2’ (1997), ‘K3’ (1997), ‘K4’ (2005), ‘K5’ (1999), ‘K6’ (2000), ‘K7’ (2001), ‘K8’ (2002), ‘K9’ (2005), ‘K10’ (2004), ‘K11’ (2006) do ‘K12’ (2007) i ‘K13’ (2009). Njegova umetnička dela su u formalnom smislu "višemedijska". On je radio sa različitim oblicima postavljanja i predstavljanja umetničkog dela: od "živog" performansa, performans-instalacije do fotografske i video-fotografske instalacije. Izlagao je na Bijenalu u Sao Paolu, u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, Muzeju suvremene umjetnosti u Rijeci, centru The Kitchen u New Yorku, Galeriji Manes u Pragu itd. |
NOVI SAD. Treća Noć muzeja u Novom Sadu održaće se na 40 lokacija u gradu i na Petrovaradinskoj tvrđavi, gde će, za samo osam sati, biti predstavljeno više od 60 različitih sadržaja. Ovogodišnji program pripremile su…
Ovu svesku Gradine urednički posvećujem Zdenku Hlavačeku, rano preminulom prijatelju iz detinjstva. Mislim da bi ga radovalo da može da vidi kako me snovi koje smo delili u detinjstvu o promeni sveta u bolji i pravedniji…
Martin Lisardi je direktorka muzeja Al Sen-Pjer u Parizu. Art brut je ono što prethodi konceptu, umetničkom angažmanu. To je umetnost koja nema tržišnu vrednost, koja ne traži društveno priznanje. Marginalna umetnost, na francuskom art brut…
