 Kada u prvom činu Sofoklovog Filokteta mudri Odisej zaključi da "... jezik je svemu uzrok, a ne djelovanje", čitaocu je jasno da priča o arheizgnaniku i bezdomniku Filoktetu, osim etičkog horizonta otvara i začuđujuće ovovremen diskurs delanja u jeziku ili delanja jezikom...
 Iako raskošno višeznačna i često gotovo antinomično divergentna simbolička određenja jezika upućuju na "izmešanost" i isprepletanu raznolikost, ali i na "povratak u sintetično stanje", u kome se pojavnosti i modaliteti forme i izraza doživljavaju kao neizbežna i slučajna prilagođavanja primarnoj funkciji i moći jezika, koja je uvek i oblikotvorna i određujuća. Upravo su ove dve funkcije, oblikotvorna i određujuća, učinile jezik najmoćnijim oruđem, koje je istovremeno kadro da imenuje i proglašava, opovrgava i ukida, zavodi ili odbija, okuplja ili razjedinjuje, tvori ili razara... Povest ljudskog jezika istovremeno je povest o njegovoj delotvornosti kao jasnom refleksu njegove kosmogonijske moći. Povest o ljudskim jezicima istovremeno je povest o njihovim zloupotrebama i nasilju činjenom zbog jezika, u ime jezika, ili putem jezika...
Aktuelne društvene teorije upućuju na snažnu međuzavisnost pojmova: jezik, identitet, pripadanje... Upravo pitanja o jeziku najčešće iniciraju pitanja o identitetu, pripadnosti, naciji, državi, domovini, domu... Nacionalizmi, totalitarizmi i kulturni imperijalizmi svih vrsta počinju i završavaju u – jeziku. Međutim, specifičan vid kulturološke reakcije na stvarne ili moguće jezičko-identitetsko-"patriotske" zloupotrebe vodi nas u suprotnom smeru: od okamenjenih identiteta i dominacije jezikom i kroz jezik u svrhu odbrane ili veličanja "domovine" do ideje fluidnih identiteta, raslojenih subjektiviteta sklonih promenljivostima i kretanju, i dalje, do ideje neukorenjenosti i međuprostora, programski odabranog nomadizma i bezdomnosti koja više nije ni zastrašujuća, ni nepoželjna kategorija.
Tako jezici, identiteti i domovi u 21. veku polako postaju simulakrumi, imaginarnokreativni, artificijelno-stvaralački prostori u kojima smo istovremeno dovoljno prisutni i dovoljno odsutni. Ova prisutna odsutnost ili odsutna prisutnost kadra je, kako se čini, da ukine kategorije stranstvovanja i izgnanstva, dominacije i uzurpacije, i potisne ih na virtuelne margine savremenosti...
Svet, dakle, može da postane imaginacijom osvojen prostor prisnosti upravo onako kako egzistencija može beskonačno da stranstvuje u sebi samoj. I uvek iznova – izbor. Kao pretnja i potencijal – istovremeno. Uprkos globalno heterogenoj strukturi ili pomoću nje, uprkos različitim jezicima, identitetima i teritorijama, ili – pomoću njih... Ukoliko načinimo pravi izbor, ne moramo biti ni heroji, ni izgnanici, ni mudraci, da bismo zaključili da iako je svemu uzrok, jezik, baš kao ni veština ni spoznaja, nisu dovoljni... Jer "... ako jezike čovečije i anđelske govorim, a ljubavi nemam, onda sam kao zvono koje zvoni i praporac koji zveči. Ako imam proroštvo i znam sve tajne i sva znanja, i ako imam svu vjeru da i gore premiještam, a ljubavi nemam, ništa sam..." (Sv. Pavle, I Kor. 13)
Aleksandra Đurić Bosnić
glavni i odgovorni urednik
sáðržâj
úvõdñik
Aleksandra Đurić Bosnić, Jer , jezik je svemu uzrok
ïñtérkûltúråłna ìsträživanjá
Marharita Fabrikant, Lingvističke manifestacije horizonata interkulturalnih očekivanja u narativima o nacionalnom identitetu
Nataša Bakić Mirić, Osnovna pravila za razumevanje interkulturalne komunikacije
Dragan Kujundžić, "Ras-krstiti": kako podučavati različitost... I druga Evropa
Zigfrid Tornov, Neželjeni kontakti. Međujezički i kulturni kontakti rumunskog i slovenskih jezika i njihovo obezvređivanje
Branislav Radeljić, Muslimanska dijaspora i evropski identitet: politika ekskluzije i inkluzije
Nataša Urošević, Kulturni identitet, multikulturalizam i interkulturalizam - istarska iskustva
Samjuel Babatunde Moruvavon, Ponavljanja u francuskom prevodu Mišela Linjija romana "Svet koji nestaje" autora Činua Ačebe
A. K. Džaješ, Kanon ili ne
Janoš Vilmoš Šamu, Subjekt(i) urušene ekstaze: Simon Grabovac i Janoš Siveri
Ljudmila Pendelj, Fonetska analiza dubletnih oblika reči poreklom iz grčkog i latinskog jezika u građi za rečnik stranih reči u predvukovom periodu I-II Velimira Mihajlovića (I deo)
Aleksandra Đurić Milovanović, "Ako je došao silom, on ne ostaje": narativi o konverziji u rumunskim neprotestantskim zajednicama
Andrea Ratković, Fabrikovanje identiteta kroz jezik masovnih medija
Dušica Dragin, Država i film: uloga države u razvoju kinematografije – Srbija i arapske zemlje
vîðeñjå
Nina Živančević, Jezik u egzilu
Vladimir Kopicl, Minimalistički trijumf staromodernog otpadnika
Džonatan Rolins, Ariel Dorfman piše kući: književno državljanstvo i transnacionalna pripadnost (priredio Nebojša Radić)
dïjałøzí
Ivan Čolović (priredila Gordana Đilas)
Ivan Čolović (collected by Gordana Đilas)
Ivan Čolović, Kulture međuprostora, Aleksandra Đurić Bosnić
Ivan Čolović, The Culture of Interspace, Aleksandra Đurić Bosnić
kóòrdînäte
Adrijan Vaner, Ruski hibridi: identitet u translingvalnim delima Andreja Makina, Vladimira Kaminera i Garija Štajngarta (priredio Nebojša Radić)
Stiven G. Kelman, Translingvalna imaginacija (priredio Nebojša Radić)
Andrej Mirčev, Decentrirana izvedba identiteta
Ljiljana Pešikan Ljuštanović, Popunjavanje belina
Anemari Soresku Marinković, Rumuni iz Banata u interdisciplinarnim ogledalima (prevela Ileana Ursu)
Gordana Draganić Nonin, Veliki krug slobode |
