Nakon izložbe u Francuskom institutu u Beogradu ovog proleća, dobio sam poziv da isti materijal predstavim u svom rodnom gradu. To je put koji je vodio do moje prve samostalne izložbe u Pančevu, iako sam pre više godina već izlagao solo u Rimu, Parizu, Sijetlu, San Francisku i već kojegde. Međutim, mislim da je vrlo zabavno upravo to što ništa u mom radu nije išlo nekim regularnim tokom.

Baveći se stripom, od početka sam smatrao svojom svetom dužnošću da preskočim barijere – bile one fizičke ili mentalne, i da pokušam da delam u okviru jedne šire, internacionalne scene.  Strip je vizuelni medij ali i literatura koja može sa priličnom lakoćom da komunicira sa ljudima geografski, pa čak i kulturno udaljenim. Tragajući za strip izrazom koji će biti istraživački, i zastupati lične ideje, pre nego da udovoljava zahtevima bilo kakve industrije, najpre sam stupio u kontakt sa autorima koji su bili aktivni na sceni američkog alternativnog stripa. Iako sam živeo u Pančevu, malom gradu na uzburkanom Balkanu, početkom devedesetih sam objavljivao uglavnom u S.A.D. istovremeno "otkrivajući" da postoje i drugi autori diljem Evrope (uglavnom povezani sa produkcijom malih časopisa i fanzina) koji su predstavljali nešto kao "novi talas" u stripu. Među prvima sa kojima sam stupio u kontakt bili su francuski izdavači fanzina – tako su moji stripovi dospeli na stranice čudno dizajniranog magazina La Pieuvre, kojeg su u Parizu objavljivali Miriana Mislov i Thierry Guitard. Thierry je svoje kratke stripove i ilustracije, koji su iznikli iz andergraunda, nastavio da objavljuje u eminentnim listovima kao Liberation i Rock & Folk, kasnije i u magazinu New Yorker. La Pieuvre je bio ekstravagantno izdanje, sa naslovnicom štampanom na zamotanoj tkanini, iz koje su ispadale četiri knjižice sa šljašteći sjajnim koricama.

Među predstavnicima nove francuske strip scene bio je i David B, crtač kojeg sam 1997. godine sreo na strip festivalu u Oksfordu. Shvatli smo da nam je zajedničko što pokušavamo da crtamo prema beleškama snova kao i autobiografski pristup stripu. Nakon povratka u Pariz, on je preporučio moje stripove zanimljivoj skupini strip crtača, koji su se udružili u izdavačku kuću jednostavno nazvanu L’Association. Oni su me pozvali da objavljujem na stranicama novopokrenutog časopisa Lapin. Tako sam se našao u krugu svakakao najinovativnije grupe crtača koja se u novije vreme pojavila u Francuskoj – njihova ideja je bila da strip ne mora da bude isključivo upakovan u luksuzno opremljene albume u boji, kao što je to evropska publika navikla da očekuje. Jednostavna oprema, duboko intiman način pripovedanja, ekspresivan izraz, kritičan stav prema problemima društva u kojem živimo, to su bile neke od njihovih ideja. Još dok je trajalo NATO bombardovanje Srbije, 1999. godine, oni su izrazili zainteresopvanost da objave dve moje knjige na ovu temu, od kojih se jedna sastojala od dnevničkih beležaka u stripu, dok je druga - "E-Mails de Pančevo", dugo godina bila jedino tekstualno izdanje ovog izdavača. U svakom slučaju, moje prisustvo u Francuskoj nastavilo se kroz objavljivanje u brojnim časopisima, izložbama, radionicama.

Nakon što su na stranicama beogradskog nedeljnika Vreme počele da se redovno pojavljuju po dve stranice mojih stripova, L’Association su 2008. godine objavili kolekciju ovih storija, pod nazivom Vestiges du monde. To su stripovi koji odražavaju čitav spektar tema i ideja – od priča zasnovanih na člancima iz danas već zaboravljenih novinskih članaka i knjiga, koje sam najčešće nalazio na buvljim pijacama, do stripovanih reportaža sa putovanja, i intervjua. Sve te storije odražavaju svet u kojem živimo, prošlost i sadašnjost, zabeležene na jedan vrlo intimistički način. Volim da zamišljam da su neke uzbudljive, univerzalne priče sakrivene u sasvim bizarnim detaljima naše svakodnevice.

Saša Rakezić alias Aleksandar Zograf