U godini kada se obeležava vek od genocida nad jermenskim narodom, internacionalni žiri 56. bijenala u Veneciji paviljonu Jermenije dodelio je Zlatnog lava. Jermenski paviljon smešten je daleko od centralnih venecijanskih punktova gde se izložbe inače odvijaju. Smešten je na ostrvu Sveti Lazaro u prostoru Mekitar manastira. Mesto je simbolično iz nekoliko razloga. Koncept izložbe problematizuje pojam raseljavanja i teritorije, pravde i pomirenja, etosa i otpornosti.
Reč je o grupi umetnika, praktično unucima preživelih u pogromu, koji bez obzira na mesto rođenja, nose u svom identitetu uspomenu na svoje poreklo. Umetnici koji čine jermensku dijasporu kroz radove u širokom dijapazonu medija - od crteža, slike, tekstova, video instalacija progovaraju o pitanjima žrtava, nasleđa, sopstvenih lokaliteta na kojima danas žive... Među izlagačima je i čuveni turski umetnik Sarkis.
Na ostrvu Sveti Lazaro koje se nalazi između Svetog Marka i Lida, jermenski sveštenik Mekitar je 1717. osnovao monaški red. Ovde je u ranom 19. veku Lord Bajron proučavao jermenski jezik. Mnoga važna dela evropske književnosti i religijskih tekstova su najpre prevedena na jermenski na ovom živopisnom ostrvu.
U aprilu 1915. godine počeo je pogrom nad Jermenima u Osmanskom carstvu koji je trajao sedam godina i u kome je stradalo između milion i milion i po pripadnika jermenskog naroda. Rasuta širom Osmanskog carstva, jermenska zajednica je pred početak Velikog rata brojala dva miliona, a iz rata izašla sa manje od 400.000 ljudi.
Prema oceni žirija paviljon Jermenije predstavlja vrstu palimsesta u kome se na mestu koje predstavlja istorijski spomenik progovara sa pozicije sadašnjosti. U godini koja predstavlja prekretnicu u životu jermenskog naroda, ovaj paviljon svedoči o otpornosti i značaju transkulturalne razmene.
Zlatni lav za najboljeg umetnika pripao je američkoj umetnici Edrijen Pajper koja živi u Berlinu i koja predstavlja jednu od pionira konceptualne umetnosti. Srebrni lav za najboljeg mladog umetnika dobio je Im Heung Sun iz Koreje čiji se video rad bavi uslovima u kojima rade žene u Aziji. Specijalno priznanje pripalo je američkoj umetnici Džoan Džons, predstavnici paviljona SAD.
Internacionalni žiri radio je u sastavu Naomi Bekvit kustos Muzeja savremene umetnosti u Čikagu, Sabina Berkvajser direktorka Muzeja moderne umetnosti u Salzburgu, Mario Kodonjato kurator er Hausa iz Beča, Ranjit Hoskot pisac i Jongvu Li kurator i nekadašnji direktor Gvandžu bijenala u Koreji.
Izvor: Politika
Napiši komentar
Pošaljite samo relevantan komentar za ovaj sadržaj. Bilo kakav nepripadajući komentar biće obrisan. Pravo objavljivanja i redigovanja, bez objašnjenja, zadržava redakcija Art magazina. Ne zaboravite da ukucate zaštitni kod. Komentar je privatno mišljenje autora komentara i ne predstavlja stav redakcije.
Po čemu se još ova postavka razlikuje od drugih, i da li se razlikuje? Zašto je ona važna? Koji je karakter ovakvih muzejskih operacija? Zašto su vremenske odrednice izgubile krutu ograničenost u ogledalu ritmovane postavke,...
Jednog jutra začule su se trube i zurle. Bilo je to letnje jutro pre toliko godina da izgleda da se nikad nije ni dogodilo. Zapravo, možda to baš i nisu bile trube i zurle ali sigurno, bilo je leto u malom gradiću u Istri koji se tada ...
Novosadski grafičar Slobodan Knežević 35 godina iz svog ateljea gleda na ikonički prizor Tvrđave i Dunava stvarajući grafike koje su svet za sebe, autonomne, misaone i vizuelne u jedinstvenoj celini. No, iskušavaju našu krhku logiku...
21000 Novi Sad, Srbija Arse Teodorovića 16 Telefon: 063 888 0 860 E-mail:
Ova adresa je zaštićena od robota. Potreban vam je Java-skripta da bi ste je videli.