CMS Web Design and Consulting

Art magazin, web casopis za savremenu umetnost
Novi Sad - Evropska prestonica kulture 2022

   Vesti:   Srbija    |    Novi Sad    |    Beograd    |    Svet    |    Novi Sad 2022    |    Redakcija
Frontpage Slideshow (version 1.7.2) - Copyright © 2006-2008 by JoomlaWorks
Ove ilustracije, sa linkom, predstavljaju izbor iz vesti i arhive Art magazina

Videomedeja 21
Noć muzeja 2013
Terra 26
Videomedeja 23
Dunavski dijalozi 07
Dunavski dijalozi 04
Digital Art 01

Sponzor rubrike
Color Lucida u Kulturnom centru Srbije u Parizu Štampaj E-pošta
(0 glasanja)
ImagePARIZ. Kulturni centar Srbije u Parizu predstavlja od 19. maja do 7. jula 2018. izložbu "Color Lucida". Izlažu: Đorđe Stanojević, Nikola Kolja Božović, Ivan Grubanov, Branislav Nikolić, Brankica Žilović, Ljubomir Vučinić, Daniela Fulgosi, Radomir Knežević i Aleksandar Dimitrijević. Kustos: Aleksandra Lazar.Image

Image

Boja korišćena kao ubrzanje, boja kao izraz želje i pouzdanosti, opasnosti i uzbuđenja, snage i odlučnosti; boja kao stimulacija, kao emocija, boja kao mesto ili teritorija: ovo je fokus istraživanja u radovima osam savremenih srpskih umetnika koji se ovom prilikom predstavljaju široj francuskoj publici u crpskom kulturnom centru u Parizu.

Ovih devet umetnika – Nikola Kolja Božović, Aleksandar Dimitrijević, Daniela Fulgosi, Ivan Grubanov, Branislav Nikolić, Radomir Knežević, Đorđe Stanojević, Brankica Žilović i Ljubomir Vučinić – uveliko stvaraju jezikom prepoznatljivim internacionalnoj publici. Izložba "COLOR LUCIDA" ima za nameru da dublje istraži i prikaže kompleksne aspekte društva viđenog kroz prizmu transnacionalno emancipovane umetnosti, čiji su oni predstavnici.

Kod slika-konstrukcija Branislava Nikolića (1967) boja dolazi kroz nanose sintetičke ili industrijske farbe na nađenim objektima, kojima umetnik gradi slikarske reljefe ili konstrukcije u prostoru, dajući završenim apstraktnim formama živost, teksturu i patinu. Njegove Superstrukture su prostorni kolaži, reljefi ili skulpture nastale od odbačenih elemenata grada, koji umetnika inspirišu ali i oslobađaju od regresivne subjektivnosti i esteticizma, povezujući ga sa urbanom entropijom naselja, u traženju fenomenološke autentičnosti i odgovornosti.

Kod Đorđa Stanojevića (1974), multisenzorne instalacije potiču isključivo od prirodnih materijala i kvaliteta zemlje i koštanog pigmenta. Boja je kod njegovih radova nešto što sâmo postoji, što je oduvek tu i što je razotkriveno procesom otvaranja umetničkog promišljanja prema prirodnim ciklusima, uticajima vremena. Na taj način stareći, patinirajući ili svodeći radove u konačnu apstraktnu formu, boja kod Stanojevića nema dekorativnu ulogu već je, kao sastavni atribut forme, ujedno lokalitet, istorija i nosilac sećanja, ritual i proces promišljanja.

Boja u radovima Daniele Fulgosi (1967) ima ulogu znaka. Koristeći kolaž, štampu i crtež, Fulgosijeva usmerava kretanje pogleda kroz tok slike. Njeni radovi se bave nasleđem Op Art-a i istraživanjem boje kao kvaliteta forme, a slojevito nanošenim kolažima kroz korišćenje bojenog štampanog papira dočarava ili razbija utisak treće dimenzije. Ako simbol predstavlja dogovoreni znak, on kod Fulgozijeve postaje problematizovan kroz presecanje, umnožavanje i preoblikovanje shodno likovnim zakonima ritma, simetrije, dominacije i gradacije ploha, oslobađajući ga od statičnosti i menjajući njegovu univerzalnost i tako komplikujući naš odnos sa zakonima označavanja.

Brankica Žilović (1974) se bavi efemernim strukturama satkanim od obojene vunice, konca ili kanapa, čije nijanse ponekad nose simbolične vrednosti (crveno kao krv; crno kao žalost). Njen izbor materijala i prostornih struktura sugeriše osećaj lepote i prolaznosti. Napola satkani, rasparani motivi (slično Grubanovljevim zastavama) ukazuju na smrtnost i prolazak vremena.

U radu Aleksandra Dimitrijevića (1977), jasno definisana paleta boja ustupa mesto kakofoniji znakova, gestova, kontrasta toplo/hladno, kao i simultanih i komplementarnih kontrasta koji dominiraju površinom slike, dajući njegovim platnima optičku kompleksnost ali ne i dubinu. Dimitrijević radi nagomilavanjem znakova i boje, a forma mu služi kao manifestacija celokupne stvarnosti, svesnog i nesvesnog beleženja.

Nikola Božović (1975) istražuje ispolirani mizanscen post-industrijskog sveta u kome su proizvodna traka, komodifikacija i dizajn svedeni na visoko stilizovane fragmente. Koristeći elemente sačinjene od automobilskih farova u glatko emajliranim ovojnicima jasne crvene, plave ili crne boje, Božović daje prednost gledanju (farovi) nad kretanjem (točak). Za razliku od futurista koje interesuje brzina, ili Džulijana Opija koga zanima društvena anonimnost automobila, Božovićev rad aludira na drugačiju vrstu kretanja, a to je društvena mobilnost. Boja u ovom radu simbolizuje komodifikovanu želju, posebno prisutnu kod potentnih rogova crvenog Fiat Punto Transformera (2011) i drugih. Njihova energija i dinamizam pozajmljeni su od dizajna, koji nije u službi funkcije nego estetike, delujući kao zbirka nekog urbanog kolekcionara.

Konačno, Ivan Grubanov (1976) koristi boju kao izraz "kontrolisanog haosa": slikama oslikanim zastavama koje izlaže dejstvu hemikalija, ili na platnima na kojima kombinuje dim, boju i gas, on razrešava simbole državnosti njihove primarne funkcije i koristi ih kao slikarski alat, kao četku, boju, platno. Umetnikov pogled je usmeren ne na nebo nego u zemlju, gde pale zastave postaju simbol protekle moći i značaja, stida i gubitka, konačnosti viših koncepata nacije, države i vlasti.

Delovanje boje temelji se na zapažanju, uočavanju, optičkom podražaju boje, na njenom shvatanju i psihološkoj pojavi. Kroz priču o boji, ovom izlozbom se promatraju ideje o proizvodnji post-industrijskog sveta (Božović), supstancama, kvalitetima i energiji prirode (Stanojević), serijalnosti, optičkoj višedimenzijalnosti pokreta (Fulgosi), akumulaciji, sedimentaciji i slojevitosti (Dimitrijević), kakofoniji strukture i forme (Nikolić), simboličkoj vrednosti tkanja (Žilović), muzici kao inspiraciji (Vučinić), koloritu pokreta i kretanja (Knežević) i najzad, o redukciji i nestajanju (Grubanov).

 

Napiši komentar

Pošaljite samo relevantan komentar za ovaj sadržaj. Bilo kakav nepripadajući komentar biće obrisan. Pravo objavljivanja i redigovanja, bez objašnjenja, zadržava redakcija Art magazina. Ne zaboravite da ukucate zaštitni kod. Komentar je privatno mišljenje autora komentara i ne predstavlja stav redakcije. Važno! Pitanja o konkusima uputite raspisivaču konkursa.


Security code
Refresh

Predstavite galeriju u Art magazinu

Izbor godine
Novi Sad 2022
Novi Sad 2021
Pregled galerija

Popularno
Kada razmišljamo o konzervatorsko restauratorskim postupcima moramo biti svesni složenih aspekata sagledavanja umetničkog dela u kontekstu...
NOVI SAD. Američki kutak u Novom Sadu predstavlja od 4. do 25. avgusta 2022. godine 8. Art Links, međunarodnu umetničku razmenu, ovoga puta između ...
NOVI SAD. Deseto izdanje Festivala savremene umetnosti Dunavski dijalozi održaće se od 22. jula do 16. septembra 2022. u Novom Sadu u organizaciji ...
NIŠ. Galerija art55 predstavlja od 5. do 26. januara 2021. slike Miloša Šobajića (1945, Beograd). Završio je Likovnu...
NOVI SAD. Atelje 61 obeležava 60 godina postojanja izložbom "Fantastika Ateljea 61 Bosiljem". Dela Ilije Bašičevića Bosilja...
Svet digitalne umetnosti
Povezani sadržaji
Art magazin podržava
Novi Sad
 
Donacija za Art magazin
Reportaže
PARIZ. Specijalno za Art magazin. Galerija Dina Vierny priredila je izložbu povodom obeležavanja...
PARIZ. Specijalno za Art magazin. Povodom Izložbe slika Vere Molnar u galeriji ...
NOVI SAD. Spomen-zbirka Pavla Beljanskog 2021. godine obeležava veliki jubilej, 60 godina od ...
Knjige o umetnosti
Dejan Medakovic - Barok kod Srba
Dejan Medaković
Barok kod Srba
 
Pavle Jovanović
 
Reportaže
PARIZ. Specijalno za Art magazin. Značajan pariski muzej Orsay predstavio je veliku retrospektivnu izložbu koja je  posvećena francuskom slikaru impresionizma – Frederiku Baziju (15. novembar 2016 – 5. mart 2017). Na izložbi su...
Knjige i časopisi
Narodna biblioteka Srbije u saradnji sa "Plavim jahačem" i "Novim magazinom" objavila je knjigu "Kad Marina Abramović umre" Džejmsa Vestkota, biografiju svetske zvezde performansa. Recenzent srpskog izdanja...
Intervju
Martin Lisardi je direktorka muzeja Al Sen-Pjer u Parizu. Art brut je ono što prethodi konceptu, umetničkom angažmanu. To je umetnost koja nema tržišnu vrednost, koja ne traži društveno priznanje. Marginalna umetnost, na ...
Prica o Artmagazinu, ljudima i dogadjajima...

© 1997 - 2025. Art magazin.
Sva prava zadržana.

21000 Novi Sad, Srbija
Arse Teodorovića 16
Telefon: 063 888 0 860
E-mail: Ova adresa je zaštićena od robota. Potreban vam je Java-skripta da bi ste je videli.

Redakcija Art magazina odlucuje o konceptu i sadrzaju. Mi brinemo o svemu ostalom...

Društvene mreže
  Art magazin na Facebook-u   Art magazin na Twitter-u   Art magazin na YouTube-u
  Skenirajte ovaj kod mobilnim telefonom