CMS Web Design and Consulting

Art magazin, web casopis za savremenu umetnost
Ujedinjene nacije (UN) - Internet je ljudsko pravo

   Vesti:   Srbija    |    Novi Sad    |    Beograd    |    Svet    |    Novi Sad 2022    |    Redakcija
Frontpage Slideshow (version 1.7.2) - Copyright © 2006-2008 by JoomlaWorks
Ove ilustracije, sa linkom, predstavljaju izbor iz vesti i arhive Art magazina

Videomedeja 24
Dunavski dijalozi 08
Digital Art 08
Dunavski dijalozi 06
Terra 18
Videomedeja 22
Terra 28

Sponzor rubrike
Miona Marta Marković - Slike u Zavodu za kulturu Vojvodine Štampaj E-pošta
(0 glasanja)
ImageNOVI SAD. Zavod za kulturu Vojvodine predstavlja od 7. do 28. septembra 2018. slike Mione Marte Marković (1979, Sombor). Diplomirala je na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu, u klasi prof. Slobodana Đuričkovića. Magistrirala je kod kod prof. Salvatore Provino na Accademia di Belle Arti u Napulju, a doktorirala na Università Sapienza (Rim) na smeru savremene istorije umetnosti.Image

Image

Zašto je u teoriji moderne umetnosti, a i u bilo kakvom humanističkom diskursu, pominjanje zagrljaja neizostavno vezano za Gustava Klimta, kao što je i poljubac uvek prvo Rodenov, pa Klimtov poljubac? Možda zbog te zlataste dekorativnosti za koju nam je danas teško da poverujemo da je izazivala sablazan u vreme nastanka slike, godine 1908. Taj je udarac na čula, ili na sva čula, ipak, ocenjujemo danas s pravom, bio sladunjav, ali to ne objašnjava posećenost Belvederea u Beču, na primer. Miona Marković, pak, u ovom novom vremenu, eksperimentiše već duži niz godina poigravajući se bojenim senzacijama koje su joj važnije od sadržaja, ili prividnog sadržaja, njenih slika. Mi svi vidimo da su to depersonalizovani zagrljaji, koji se upravo tako i zovu, mada njeni intrigantni, čak i pozajmljeni iz klasične muzike, naslovi listom upućuju i na nešto drugo. Kao i svi drugi elementi koje ona inkorporira u gotov rad, kao što to čini sa kratkim notnim zapisima, ili kolažima, na primer. Njeni zagrljaji, prema tome, pored boje, imaju i zvuk, i treću dimenziju. Neki su, dakle, i plitki reljefi, ako ih tako doživimo. Pa i egipatske su slike plitki reljefi, a da toga mnogi posetioci muzeja i grobnica nisu ni svesni.

Izložba koja je pred nama naslovljena je Susret. Ali gde se suret, zapravo, odvija? Oni koji su se susreli jesu, kao do sada, okrenuti leđima od nas. Mi njihovu mimiku ne vidimo, a ona bi mogla da bude i amimija, ili grimasa. Mada nam je teško da u to poverujemo jer nam radovi Mione Marković deluju bezazleno, toplo, meko...  Možda nam slikarka poručuje da se moramo grčevito držati jedni drugih, da je to polje naše potencijalne intimnosti u vremenu u kome je ona ugrožena. Ali šta je ono čime Susreti drže našu nepodeljenu pažnju? U svakom slučaju njihova plastička vrednost, njihov likovni život. Kao što je, pišući o jednoj prethodnoj izložbi, iz 2009, godine, lucidno zaključila Svetlana Jovičić "Sveobuhvatna  ali i najsažetija opaska koja se odnosi na slike sa ove izložbe svakako bi bila autorkina fascinacija bojom. Ona njoj ukazuje apsolutno poverenje koristeći je kao konstitutivni element u izgradnji slike i, još značajnije, kao simbolički važan činilac sopstvene poetike." To je uloga boje, a šta je uloga crteža, obrisa? Koja je najbliža asocijacija kada je posao crtača u pitanju? To nije nimalo sporedno pitanje, jer Miona Marković je izuzetno minuciozna, i to i u sasvim malom formatu. Možda nije slučajnost ni to što je na Akademiji primenjenih umetnosti diplomirala jednim vitražom. A tu je uloga crne konture, crteža, izuzetno značajna. Kao što je i tehnika izrade krajnje komplikovana i teška za savlađivanje. Tad na scenu stupa autorkino neminovno strpljenje pred slikom. Na njoj nema ničega od brzine današnjice, ni od senzacionalizma inače dobrog zanatlije Klimta. Kao da bi se mogla povući neka naizgled, ali samo naizgled, daleka paralela sa Paulom Kleom i izvesnim njegovim gotovo detinjim radovima, doduše bez segmenata, kao što je, na primer Zamak i Sunce iz 1928. A onda se vizuelno vraćamo i nekim Maljevičevim plavo-crvenkastim kubovima iz godina 1912-1913, njegovoj verziji kubizma. Ako već ne i kasnom Maljeviču u celini. Bar na planu ideja. Njegovog povratka figuraciji.

Miona Marković baštini celokupnu vizuelnu istoriju, ali, budući da živi u Italiji, kritika je pre vezuje za transavangardu, i možda je to i s pravom. Čovek postaje svoje okruženje, čak i kada se tome opire. A posebno onda kada je radoznao u odnosu na novi habitat, na način ove umetnice. Dokaz je, u svakom slučaju, njeno bavljenje fotografijom, a pre svega fascinacija napuljskim fasadnim oltarima. Jer i tako se može putovati po gradovima: oltar po oltar. Kao vrsta hodočašća. I, što je najvažnije, Tatjana Bošnjak je svojevremeno koncizno izvela nezaobilazan zaključak: "Kroz stilski eklekticizam, citate i dijalog, otkriva se maniera umetnice, njen vizuelni koncept prilagođen sopstvenom senzibilitetu, blagoj ironiji i duhovitom poigaravanju formama."

Maniera, dakle, to ovde nije slučajno baš italijanska reč. A plastiči jezik se nadovezuje na empatiju autorke. U vremenu alijenacije mora se biti obazriv. Ima različitih susreta, ali ovaj na slikama Mione Marković se jednostavno ponavlja i ponavlja, u njega se udobno smešta čitava eternità. I umiltà.

Aleksandra Grubor

 

Napiši komentar

Pošaljite samo relevantan komentar za ovaj sadržaj. Bilo kakav nepripadajući komentar biće obrisan. Pravo objavljivanja i redigovanja, bez objašnjenja, zadržava redakcija Art magazina. Ne zaboravite da ukucate zaštitni kod. Komentar je privatno mišljenje autora komentara i ne predstavlja stav redakcije.


Security code
Refresh

Izbor godine 2024

Izbor godine
Novi Sad 2022
Novi Sad 2021
Pregled galerija

Popularno
BEOGRAD. U Muzeju Jugoslavije u Beogradu od 2. decembra 2020. do 28. februara 2021. biće predsavljena gostujuća izložba "Alan Ford trči...
Termin umetnička kritika egzistira u nejasnoj odrednici značenja i specifičnom spoju dveju reči - umetnost / kritika, kada nismo sigurni da li se...
NOVI SAD. "Videoart u ponoć" je bioskopski projekat grupe umetnika, nastao 2008. godine u Berlinu. Od tada svakog meseca, uvek petkom u...
"Život je kompozicija različitih tonova i ritmova koja nas vodi u vrtlog radoznalosti, nesigurnosti, strahova, ushićenja", tako glasi...
BEOGRAD. U Umetničkom paviljonu "Cvijeta Zuzorić", od 10. do 26. juna 2021, predstavljena je izložba vajara / vajarki Srbije. Ovo je...
Svet digitalne umetnosti
Povezani sadržaji
Art magazin podržava
Novi Sad

Podrzite Art magazin
 
Reportaže
Umetničke pojave manifestuju se u ogledalu snažnih individua, pojedinaca koji su svojim ...
Ove godine, Galerija Matice srpske nakon obeležavanja velikog jubileja, u 176. godini postojanja...
PARIZ. Specijalno za Art magazin. Lepa i specifična izložba pod nazivom "Dega, ples...
Knjige o umetnosti
Svetozar Obradović - Novosadski strip
Svetozar Obradović
Novosadski strip
 
Intervju
Pavle Jovanović
 
Reportaže
Akademija umetnosti, Novi Sad. Oktobar 2006.
Održan je prvi Studentski art festival  umetničkih škola i akademija podunavskih gradova - SARTFEST. Festival je imao za cilj da, kao i Dunav, poveže regione oko njega i...
Knjige i časopisi
Dragi i poštovani čitaoci, pred vama je sveska časopisa Gradina koja u "Novoj seriji" nosi broj 50-51. Ova jubilarna Gradina zbog tehničkih i finansijskih razloga neoprostivo kasni. Nadamo se da će obimom i kvalitetom sadržaja...
Intervju
Poznati francuski umetnik Danijel Buren (1938), jedan od vodećih predstavnika primarnog slikarstva i situacionizma s kraja šezdesetih, znan po doslednom i upornom korišćenju motiva vertikalnih pruga, dobitnik prestižnog Zlatnog lava na...
Prica o Artmagazinu, ljudima i dogadjajima...

© 1997 - 2024. Art magazin.
Sva prava zadržana.

21000 Novi Sad, Srbija
Arse Teodorovića 16
Telefon: 063 888 0 860
E-mail: Ova adresa je zaštićena od robota. Potreban vam je Java-skripta da bi ste je videli.

Redakcija Art magazina odlucuje o konceptu i sadrzaju. Mi brinemo o svemu ostalom...

Društvene mreže
  Art magazin na Facebook-u   Art magazin na Twitter-u   Art magazin na YouTube-u
  Skenirajte ovaj kod mobilnim telefonom