Izložba predstavlja stvaralaštvo Branimira Karanovića sa naglaskom na period koji se odnosi na poslednje skoro tri decenije bogatog i autentičnog opusa u kome dominira fotografija kao samostalni medij ili element na kome počiva grafika. Uključuje radove postavljene kroz pet manjih celina raspoređenih u pet prostorija / soba izložbenog prostora Umetničke galerije, podsećajući na nazive izložbi koje je priređivao i predstavljajući osnovne teme koje su se tada izdvajale kao dominantne a da nisu gubile na aktuelnosti već poprimale dodatna značenja.

Fotografija, fotokolaži, digitalna grafika / kolaž / aplikacije, Multiplikacije, Patchwork, Dva kvadrata i Reciklaža dva kvadrata, Too much photography i Grafike bez pritiska, do najnovije Fosilizacija, predstavljale su "hroničara dominirajućih marginalnih pojava" i otkrivale na drugačiji način kolekcionara malih stvari, oštrih, lucidnih zapažanja, ironičnog i samoironičnog pristupa, pretočene različitim medijskim i likovnim strategijama u nove celine.

Uporedo interesovanje za fotografiju i grafiku i rezultati do kojih je dolazio gradeći poseban postupak na relaciji fotografije i grafike "učinio je fotografiju bitnim elementom nove grafičke izražajnosti" kako je već zabeleženo u povodu stvaralaštva Branimira Karanovića, koje je na granici fotografije i grafike a koristi sve prednosti ova dva različita medija.

Onako kako je sedamdesetih godina pristupio grafici eksperimentisanjem i uvođenjem serigrafije u svoj rad, jednako su, koju deceniju kasnije, pojave novih tehnologija vodile ka ispitivanju i stvaranju "grafike bez pritiska". Transformisanje, menjanje vizuelnog konteksta, u posebno negovanoj sintezi fotografije i grafike, ironičnog i duhovitog pristupa i pronicljivog spajanja različitih elemenata sa brižljivim čuvanjem likovnih vrednosti, otvorili su modele ka stvaranju novih mogućnosti.