BEOGRAD. Galerija "Nikola Radošević" predstavlja, od 7. do 21. oktobra 2022. slike Ivane Živić (1979, Sarajevo). Diplomirala je slikarstvo na Fakultetu Likovne Umetnosti u Beogradu, odsek za slikarstvo, gde je i magistrirala. Dobitnica je nagrade za crtež Salona lepih umetnosti Francuske (2019), nagrade Fonda Vladimir Veličković (2016), Prve nagrade Rotari Kluba (2014), nagrade Fondacije Dimitrije Bašičević Mangelos (2012).
![Image Image](http://www.artmagazin.info/images/stories/arhiva/2022/ivana_zivic.jpg)
Polazeći od nedokučivog Ivana Živić u najnovijem ciklusu slika, prepoznatljivih motiva predočava umetničku zrelost. Slikarka ostaje verna figuraciji u klasičnom smislu likovnog izraza, dok njeno eksperimentisanje i ulazak u sveru apstrakcije počiva na svetu ideja, promisli i umetničke inspiracije.
Ivanine heroine se i dalje nalaze u imaginarnim, bajkovitim enterijerima obasutim vodom i svetlošću. Ove mlade žene koje plivaju u vodenom prostranstvu su simboli jedne višeslojne promišljenosti slikarke kojoj slikarstvo predstavlja put traganja za onim stvarnim u životu i trenutkom koji ga određuje, usmerava i definiše. Sada senzualnost, putenost i ljubav odišu sa slika, jer su upravo to i osećanja kojima se umetnica bavi.
Kreativan umetnički poriv predstavljaju emocije dok Ivana pronalazi način da figuracijom uz mnoštvo detalja predstavi sreću, tugu, ljubav, strast, melanholiju, ushićenje. Ova stanja i razmišljanja je teško verbalizovati i ona često ostaju u domenu neopipljivog. Ali slikarka svojim umećem i veštinom transformiše ova raspoloženja kroz realne slike prenoseći ideje toka života, energije i duhovnosti. Konkretne predstave i očigledno nisu glavni motiv njenog stvaralaštva, Ivana nije ilustrator emocija i misli.
Ona kroz realne motive prenosi jedan dublji unutrašnji svet koji pokreće misli, osećaje, mirise i zvuke koji nas vode u imaginaran lični svet snažnih doživljaja, uspomena, nadanja, snoviđenja. Lepota koja je prisutna pred okom posmatrača ukazuje na optimizam i snagu slikarke koja se bori u svakodnevnom životu čuvajući bogatstvo svog unutrašnjeg sveta.
Vrsna likovnost, visok slikarski nivo izvođenja i posvećenost detalju realizovani su vrhunskom crtačkom veštinom, dok boja kao gradivni element slike ima širok spektar. Kao kod baroknih umetnika narativni sadržaj podržan je svetlošću i senkom. Na ovaj način stvara se iluzija, unosi dramatičnost. Hrabrim koloritskim kontrastima, ponekad i monohromnim slikama stvara prepoznatljiva ostvarnja.
Ivana se ne plaši ni iskrivljenja koja nastaju kao iluzija prelamanja svetlosti u vodi. Krivudavost i refleksija svetlosti obrašuje i samostalno dodeljujući joj svojevrsnu simboliku. Ovde se volumen, masa, prostor i pokret nalaze u balansu, dok stvaraju ujedno stvarne i nestvarne vizuelne i imaginarne fenomene.
Njene slike su kao voda koja nas oslobađa, pruža mir, pročišćava ali donosi vrtloge, strast, neizvesnost, nemir i strah, a njihov cilj mogao bi da bude i san koji će tek uslediti.
Slavica Obradinović, istoričar umetnosti. ![Image Image](http://www.artmagazin.info/images/stories/banersufinansiranja.png) |