Savremena galerija, Zrenjanin. Novembar - decembar 2007.
Na izložbi će biti predstavljeni radovi pedeset osam autora. Radovi su izvedeni u svim tehnikama uključujući i višemedijski pristup u formatu 30x30 (x 30) cm. Dodeljene su tri nagrede: prva nagrada (samostalna izložba u salonu Savremene galerije) pripala je Jeleni Šalinić iz Kraljeva, druga nagrada (učešće u umetničkoj koloniji Ečka) pripala Danijeli Blatešić iz Novog Sada dok je treća nagrada (knjiga iz oblasti umetnosti) pripala je Tijani Titin iz Zrenjanina.
Jelena Šalinić
Tijana Titin | Danijela Blatešić |
Umetnost XX veka, pod uticajem velikih naučnih otkrića i brzog tehnološkog i industrijskog razvoja unela je, svojim optimističkim poverenjem u progres, mnoge novine unutar svog razvoja. Ispitivanjem tehnika, materijala i specifičnog jezika umetnosti kao i delovanjem na njenim graničnim područjima, umetnici su stvarali nove pravce i pristupe, koji su se smenjivali velikom brzinom. Umetnici su verovali da umetnost poseduje moć da utiče na društvo i učestvuje u njegovom preobražaju. Do značajnih promena u shvatanjima dolazi krajem sedamdesetih i tokom osamdesetih godina, kada usled drastičnih socio-političkih događaja, krize ideoloških modela i dramatične prevlasti informacionih tehnologija, umetnici gube veru u progres, ali i u mogućnost da umetnost može bitno da menja bilo šta izvan sopstvenog područja delovanja. Industrijski sistem ušao je u sve pore društva, a umetnost svojim delovanjem postaje samo jedan segment kojim se ovaj sistem koristi u ostvarivanju sopstvenih ciljeva.
Postavši svesni ove situacije umetnici se ipak ne odriču dijaloga sa sadašnjošću, već razvijaju jezik sposoban da svojim delovanjem omogući prodor u svakodnevicu koju shvataju kao neminovnost. Umetnost na početku XXI veka pokušava da kao sopstveni kontekst prepozna opšte stanje u društvu u kome su posredstvom globalizacije, velikim migracijama stanovništva i snažnom informacionom mrežom smanjene geografske razlike. Različiti narodi postaju veoma bliski u svojim svakodnevnim problemima, ali im istovremeno prete opasnosti, sa jedne strane od uniformnosti i gubljenja identiteta, a sa druge od nacionalističkog i verskog ekstremizma. Odbacujući ideju o progresu kao utopijsku, umetnici od osamdesetih godina prošlog veka obilato koriste mogućnosti kulturnog nomadizma i stilskog eklekticizma. Savremeni umetnici danas sa jedne strane koriste neograničene mogućnosti kulturne razmene i međudelovanja, dok sa druge insistiraju na individualnom i subjektivnom pravu umetnika da stvara u skladu sa sopstvenim umetničkim opredeljenjem, stavom i ličnošću što ih oslobađa svake moguće hijerarhije i kategorizacije. Umetničko delo danas deluje kao prožimanje različitih jezika i ideja i samim tim onemogućava bilo kakvo tradicionalno estetsko određenje jer ima promenljiv identitet. Danas je u umetnosti bitan stvaralački metod koji u prvi plan stavlja rezultat umetničkog rada, bez izričitog davanja prioriteta originalnosti i aktuelnosti.
Iako u jednom periodu izvan glavnih tokova savremene svetske umetnosti, umetnički život u našoj sredini sve više počinje da se uklapa u svetske okvire. Različiti društveni događaji uzrokovali su decentralizaciju i omogućili delovanje uticaja različitih periferija, što dovodi do fuzije internacionalnih i lokalnih elemenata i omogućava otvorene i raznovrsne pojedinačne mogućnosti izražavanja u okviru jednog konteksta. Ovo je opšti okvir u kojem možemo sagledati izložbu pod neobičnim nazivom „30x30“. Svojim pomirljivim karakterom, bez pretenzija za ambicioznim predstavljanjem sveukupnog recentnog stvaralaštva kod nas i bez favorizovanja određenog umetničkog pristupa, ideologije, medija ili ličnosti autora, izložba pruža pregled one umetničke scene u Srbiji na kojoj, pored dominantnih tendencija, egzistiraju različite umetničke poetike koje često, možda nepravedno, nemaju adekvatnu prezentaciju i podršku od strane pojedinih institucija ili kritike. Na izložbi su prisutni autori različitih generacija, različitih umetničkih senzibiliteta, karaktera i različitog shvatanja i reagovanja na koncepciju ove izložbe. Ograničavajuća samo u smislu formata, koncepcija autora izložbe je da u okviru zadatih dimenzija umetnici imaju mogućnost da realizuju raznovrsne ideje u različitim medijima, pa su tako na izložbi prisutni radovi preko pedesetoro autora izvedeni u slikarskim, crtačkim, grafičkim tehnikama, skulpturi, tekstilu, fotografiji, videu... Neki umetnici ostaju dosledni svojim likovnim istraživanjima pa svoje zrele umetničke ideje ovoga puta sprovode u okviru datih dimenzija, dok neki autori uzimaju zadati format kao izazov za stvaranje sasvim novih, interesantnih i duhovitih kreacija. Na radovima se uglavnom uočavaju prožimanja različitih stilskih uticaja i ideja, pomirljivost koja distancirano posmatra i beleži društvene pojave, sa manje ili više kritičnosti, kao i okretanje umetnika prema ličnim, intimnim mikrosvetovima. Naravno, na izložbi ima dosta smelih i zanimljivih rešenja što je čini dinamičnom i slojevitom postavkom. Interesantna je činjenica, da su, od velikog broja umetnika koji učestvuju na izložbi, nagrade dodeljene ženskim autorima i to mlađe generacije. Njihovi intimni, izrazito subjektivni i prefinjeni radovi svojom nepretencioznošću i otvorenošću govore o nekoj novoj senzibilnosti u umetnosti, koja svojom tolerantnošću i neposrednošću možda na najbolji način reflektuje trenutnu orijentaciju umetnika u savremenom društvu. |