|
![]() |
![]() |
Časopis "Gradina" (Niš), broj 22/2008 |
![]() |
![]() |
Wednesday, 12 March 2008 | |
![]() Kad je pred nama put
Putovanje počinjemo kroz slike Fehima Huskovića koje se nalaze na koricama. Slike i crteži ovog makedonskog slikara nalaze se na početku svih rubrika osim "Linkova" na kojima je fotografija skulpture Zvonimira Kostića Palanskog. Boje i crteži, zaustavljena svetlost na fotografijama, nisu samo ukras na putu kroz stotinu i osam godina staru Gradinu, oni su put za sebe. Uz pomenute umetnike, Fehima Huskovića i Zvonimira Kostića Palanskog, na tekstualnim raskrsnicama zaustaviće vas likovni prilozi i fotografije Bore Vitorca, Hulije Ehabari, Dušana Mitića Cara, Nenada Mladenovića i Miomira Cvetkovića. Posebnu pažnju obratite na ilustraciju koju je, specijalno za Gradinu, uradio francuski ilustrator Kristof Žoli, poznatiji kao STYGRYT za priču Đavo Hoze Migela Vilara Boua. Nema svako putovanje cilj. Kada sumiramo pređene kilometre, kada probamo da svedemo sećanja na pejzaže duž puta, ispostavi se da su najlepše deonice one na kojima nam se put neobavezno, bez cilja, motao pod nogama, ili oni puteljci koji nepredviđeno iskrsnu usred šume kad već pomislimo da smo se izgubili. Na književno putovanje odmetnuo se početkom devedesetih, prošlog veka, Srđan Valjarević. Eto, posle skoro dvadesetak godina, prilika je da se osvrnemo na taj zanimljivi književni put. Krajputaš kod kojeg smo zastali je nagrada "Stevan Sremac" koju je Srđan Valjarević dobio za roman Komo. Čitamo obrazloženje predsednika žirija Mihajla Pantića, kritičke osvrte Vesne Trijić i Mladena Veskovića, čitamo Valjarevićevu neobičnu besedu, koja je sva u duhu njegove pripovedačke iskrenosti, čitamo razgovor koji svedoči o skromnosti pisca... Ono što će nam najviše skrenuti pažnju u ovom bloku je odlomak novog rukopisa Putovanje do kraja teksta. To je uzbuđenje koje nas obuzima pred svaki novi put i svedočanstvo da se književno putovanje Srđana Valjarevića nastavlja. Ljudi se ne vraćaju sa svih puteva kojim hode. Posle povratka iz zatvora, Oskar Vajld se seli u Pariz gde je umro 30.novembra 1900, kako kažu biografi, napušten od svih. U tom Parizu za naš časopis je Đorđe Krivokapić preveo Vajldovu kratku priču, priču o neobičnom povratku. Isprepleten je Put proze. Španac Hoze Migel Vilar Bou je radio u Nišu u nevladinoj organizaciji u Niškoj Banji i u Domu za napuštenu decu Duško Radović. Nije očekivao da će se u Niš vratiti putem Gradine. U prevodu Višnje Jovanović objavljujemo tri njegove priče kao i intervju koji je dao specijalno za Gradinu. Prozaide Bojane Stojanović Pantović nisu proste turističke impresije sa putovanja već lirsko iscrtavanje puta kojim se ređe ide. Kada se vratimo sa nekog puta sve je drugačije, naročito putnik, kako piše Nišlija Tihomir Nešić, samo voda u rodnom kraju isto teče, toliko ujednačeno da ne možeš a da ne uočiš koliko su tvoji putevi zamršeniji od njenih, koliko je u njenom toku bilo, od tvoga detinjstva do danas, manje besciljnosti. Sa takvog puta Nešić nam šalje nekoliko razglednica. Sa putovanja kroz priču Divne Vuksanović ostaje nam gorka pilula da su mediji, putevi "istine", prepuni svačega, ali da nigde nema ni reči o onome što istinski žulja i peče. Na kraju, preporučio bih vam na putu proze i glas Slobodana Mandića. Književne mape nam služe za snalaženje u zamršenoj mreži puteva, puteljaka, staza i bogaza, mreži drumova uzornih i drumova uzoranih, u mreži satkanoj od običnih reči. Lepo se iznenadimo kad van magistralnih tokova, na putu kroz mali Mančester, naiđemo na vredne tekstove. Gradina po drugi put istražuje i iscrtava književnost Leskovca. Ovoga puta u izboru Saše Stojanovića. Dobra proza, poezija, eseji, kritika piše se i na književnom jugu. Svesni smo da mapa čitavog književnog podneblja ne može u potpunosti da se predstavi na ovoliko prostora kojeg smo mogli da izdvojimo. Zato će uredništvo Gradine i ubuduće sa svojih putovanja po književnoj okolini u Srbiji donositi nove darove. Šta još izdvojiti sa puta kroz Gradinu broj 22 nove serije, prvu svesku u 2008. Na putu poezije osvežavaju nas pesme Rumuna Marijusa Kelarua, Šveđana Ase Berg i Larsa Ratama, naših pesnika Ljubice Miletić, Ranka Pavlovića, Bore Vitorca, Dragana J. Ristića i Željka Mitića Zerkmana. Linkovi nas vode tumačenjem iz pera Davida Albaharija, Stane Dinić Skočajić, Mome Dimića, Petra Ognjanovića i Dobrivoja Jevtića do suštine skulpture Zvonimira Kostića Palanskog. Nešto mora da ostane bez putokaza, kako je red, da put bude zanimljiv. Šta će vas stvarno iznenaditi prilikom listanja dvesta sedamdeset stranica Gradine zavisi i od vaše želje za putovanjem i vašeg iskustva putnika. Predlažem, putujte bez zadržavanja. Zoran Pešić Sigma Reč urednika Zoran Pešić Sigma Kad je pred nama put Književni put: Srđan Valjarević Put proze Put za Mančester Put poezije Palanski Dragan Žunić Književne i naučne strategije (Književnost i pisci u doba postkomunizma), Violeta Živanović O Zoranu Miliću, Kamenko Marković Divan putir, Radmila Kostić Fehim Husković Put kritike Beleške o autorima |
![]() |
Iz kalendara art događaja |
---|
20.07.2023 - 26.09.2023 | 20.00
Nadežda Petrović - Modernost i nacija 07.08.2023 - 11.10.2023 | 19.00 Boško Petrović (1922-1982) - Slike i kolaži 31.08.2023 - 30.09.2023 | 19.00 Goran Despotovski - Instalacije, interaktivna dela i objekti 01.09.2023 - 01.10.2023 | 12.00 Vesna Perunović - Paradigma doma 04.09.2023 - 29.09.2023 | 19.00 Bojan Stojčić - Dokumentarni film i grupa artefakata |
![]() |
![]() |
![]() |
Povezani sadržaji |
---|
|
Reportaže | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
|
![]() |
Knjige o umetnosti | ||
---|---|---|
|
Intervju | |||
---|---|---|---|
|
![]() |
Mladen Marinkov | ||
---|---|---|
|
|
|