KRUŠEVAC. Umetnička galerija predstavlja od 6. februara do 6. marta 2025. grafičke instalacije Nikole Radosavljevića (1991). Diplomirao je na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu. Master studije završio je na Fakultetu likovnih umetnosti Beogradu, katedra za grafiku. U svom radu istražuje dominantne sociološke i političke obrasce koji konstruišu mentalne i fizičke karakteristike savremenog društva. Dobitnik je više priznanja.

Izložba predstavlja ciklus grafičkih instalacija "Tražim kuću / I am looking for a house" nastao u poslednje četiri godine, i sa prestankom CoVid pandemije objedinjuje teme i razmišljanja započeta na bliskom iskustvu smrti, kako individualne, tako i kolektivne.
Radovi iz ovog ciklusa jedinstveni su dnevnički zapisi nad razmatranjem bliskosti i povezanosti, generacijskih prepletanja, ali i uslova života i razvoja pojedinca i kolektiva u vremenu koje obiluje nekontrolisanim prevratima i stihijskim agresijama povlašćenih i vlastodržećih grupa nad životima pojedinca koji nije u mogućnosti da se odupre sistemima destruktivnih karaktera.
Radovi na ovoj izložbi započinju nad rekonstrukcijama pre svega porodičnog nasleđa, koje iz mnogih razloga u jednom periodu svog postojanja, dolaze u stanje apsolutne ugroženosti i abrazije, dok sa druge strane opstaju samo kao ideja, misao i želja porodice da ostane u celini i sama sebe zaštiti. Pod pritiskom vremena, mesta i socio-istoriografskih elemenata, prisutna je konstantna gradnja, re-izgradnja ovih vizuelnih elemenata u beskonačnim nizovima koja zapravo ne vodi nikuda, i od onoga što je foto-realna struktura jedne pločice, crepa, cigle ili parketa, nastaju apstrahovane kompozicije čime se delegira nepotistički i destruktivni odnos prema funkciji elementa, njegovom značenju, i suštinskoj dekapitulaciji njegove upotrebne vrednosti u sistemu gde mnoštvo više ne predstavlja ništa. Ovo "ništa" metafora je društvene strukture koja sama sebe gradi, ugrađuje i zida kroz vreme i istoriju, a sa svim potencijalom ne radi ništa niti ga prepoznaje.
Druga faza rekonstrukcije dolazi iz kolektivnih previranja, onoga šta je glas javnosti, želje nacionalnog, regionalnog ali i globalnog tela. Nevidljivi jezici komunikacije, i sublimalne poruke društva u terminima: dajem, tražim, izdajem, prodajem... itd. u ovom ciklusu radova su javna kakofonija neophodnih potreba svakog ponaosob, gde u kolektivnim histerijama sistem sam pred sobom pada, u nemanju mehanizma za sopstveni opstanak.
Radovi "In God’s House", "Heart of Armour", "Elementi doma" i "House where noone died" udruženi i predstavljeni na ovoj izložbi u sebi oslikavaju nevidljive, trajne i jasne potrebe vremena u kome smo.
Kapitulacija, odustvo, izbeglištvo, migracija, urušavanje, opsade, smrt i trauma neki su od elemenata koji kroz zajedničke imenitelje borbe, opstanka i revolta dolaze u prvi plan, naspram jednog individualnog sveta u kome se mir i stabilnost prikrivaju akutnom kolektivnom anksioznošću, ali i odustajanjem i nestajanjem doma, kao jedne države, nacije i na posletku, čitavog društva.
Nikola Radosavljević |