Ove slike nastale od 1997. do ove godine sasvim su intimne prirode i narativne do najsitnijih detalja. Boja gotovo da tu nije bila ni potrebna, sve je izrečeno opisnom linijom, preciznim crtežom, pa još i prenaglašeno do karikaturalnosti.

Ćurčić je naslikao razne "kermese", gozbe za dugačkim stolom ("Kermes u avliji", "Jesenji kermes", "Aprilski kermes", "Majski kermes"), lovačka druženja sa mnogo hrane i pića, ovekovečio portrete pojedinih očigledno bliskih i dragih likova lovaca i berbera, u nekoliko navrata Đure Hrica, Konc Šandora, Dančike Segedinca, članova porodica Mišković, Gagić i mnogih drugih, okruženih prostorom u kome žive, rade, u prirodi, neretko među životinjskim ljubimcima. Ćurčićeve slike često vrve od predmeta, ljudi, životinja, raspoređenih u više prostornih planova, delujući življe od stvarnosti, zbog toga ponekad i parodijski.

Andrej Tišma