CMS Web Design and Consulting

Art magazin, web casopis za savremenu umetnost
sumanovic tajna pod kupolom

Frontpage Slideshow (version 1.7.2) - Copyright © 2006-2008 by JoomlaWorks
Ove ilustracije, sa linkom, predstavljaju izbor iz vesti i arhive Art magazina

Videomedeja 24
Videomedeja 14
Terra 18
Videomedeja 16
Noć muzeja 2011
Terra 26
Videomedeja 19

Sponzor rubrike
Miroslav Mandić - Razgovarala Nevena Simin Štampaj E-pošta
(23 glasanja)

Art magazin: Kako tehnički vodiš dnevnik? U tome si discplinovan, kao neki pedantni činovnik.
Miroslav Mandić: Da, da, da. Poslušnik. Prvo, na oko 20 kilometara ostavljam korake, a oni formiraju plavu ružu. Pored toga napravim nekoliko fotografija. Napravim i jedan crtež trave, kao deo velikog crteža pod nazivom "Trave Evrope". Onda, svaki dan zabeležim jedan tekst na početku i jedan zapis na kraju hodanja. Tako se uobličava ta knjiga koja je, zapravo, roman. Malo ko vidi da je to roman.

Art magazin: Kako je to roman?

Miroslav Mandić: Romantičari su imali ideju o plavom cvetu. Novalis je pisao bajku koju nije uspeo da završi. Njegova je ideja da je bajka istina sveta u kojoj se traži taj plavi cvet. U vreme romantičara bilo je dovoljno da pisac to napiše, Ja mislim da pisac danas to mora da odhoda. Mora to da uradi. I mislim da dolazi jedno mnogo uzbudljivije vreme za stvaraoce, kada će morati da rade znatno ozbiljnije. U tom smislu je Ruža lutanja roman, bajka koja se živi, ona je roman u kome su junaci nešto drugačiji, to nisu ljudske priče o ratovima, sukobima, društvenim slojevima, nekakvim Bunderbrokovima Tomasa Mana i tako dalje, ne, nego su junaci godišnja doba, oblaci i drugi elementi, apsolutno ravnopravni čoveku. S druge strane ta knjiga je dnevnik posebne vrste. Naime, smatram da ono što mi imamo da kažemo to je samo ono što je naše, sopstveno - naš dnevnik. O drugim stvarima mi nemamo pravo da svedočimo, niti da prosuđujemo ili osuđujemo. Strašna je ta olakost pisaca koji čas posla ubijaju svoje junake, to je jedna vrsta zla i nasilja koje nam se događa. Tako, ako hoćeš nešto da govoriš - govori o sebi, o svojim stidovima, o svojim kompleksima, o svojoj gordosti, svojim glupostima i tako dalje. U tom smislu Ruža lutanja je dnevnik. S treće strane ona je poezija, s obzirom na nežnost o kojoj sam govorio. S četvrte strane to je mistički tekst. Knjiga koja raste iz godine u godinu. Nažalost, ona nije distribuirana, nema je. Teška je za čitanje, jer su ljudi navikli na razonodu. Svakako postoje neki ljudi kojima moje knjige neverovatno mnogo znače. Ponekad se i sam začudim kad pogledam u ono što je napisano. Recimo, danas sam zapisao: "Život reči se sastoji u tome što su one dostupne svakom", misleći na to da sve ove reči koje sam upravo izgovorio, stalno, stalno ljudi izgovaraju. U ovom trenutku ljudi kažu reč "ljudi", "u ovom", "trenutku". Svako koristi te reči, stalno. Ali, ono što je lepota reči, to je njihova istinitost i životnost koju samo retki izgovaraju. Ja smatram da reči jesu živa bića, da one formiraju lepotu, da u njihovoj energiji jeste život, i u tom smislu danas sam osećao: "Život je uverenje". Realitet se podrazumeva. A, ono što život čini to je uverenje, u smislu da život jeste ono što ja verujem. Recimo: ja verujem da je Zemlja ruža, ili ja verujem da je život nežnost, bez obzira na bilo šta. To je ono što ja verujem i ono što ja stvaram. Čime? Između ostalog rečima. Kad pogledam te knjige, zapahne me njihova lepota, jer su svi ti zapisi istiniti, rečeni u jednom trenutku postojanja koje je nestalo. Nestale su kiše jesenje prošlogodišnje zauvek, a negde sam ih ja zabeležio. Nestao je današnji dan, a ja sam ga zabeležio. Postoje ljudi koji to osećaju, i zbog njih sam spokojan što sam te knjige napisao.

Art magazin: Kada si kretao u ovaj projekat, mnoge stvari si možda mogao da isplaniraš, da naslutiš, da prizoveš ili organizuješ, ali desile su ti se stvari koje nisi ni slutio. Neobični događaji i susreti. Da li bi mogao da kažeš nešto o ljudima sa kojima si se sretao, sa onima koji su te iznenadili prijatno ili neprijatno?

Miroslav Mandić: Pre svega nisam planirao da će biti rata, i nisam planirao da ću morati da se povinujem administraciji kojoj moram da se povinujem u tom smislu da je zbog tih adminitracija za mene Evropa zamenjena boravkom ovde, u Novom Sadu. Evropa, administrativno, ne postoji za mene jer ne mogu da idem nikud, zatvoren sam. Ali, ova snaga i lepota ruže već je tolika da moje hodočašće ne može da dozvoli da tu lepotu ruže ugrožava bilo čija administracija. I onda ja, ovde, lagodno hodam po Evropi koja se sve više nalazi u mojoj otečenoj ahilovoj desnoj tetivi. To je Evropa - moja bolna ahilova tetiva. Hvala Bogu da nisam imao neprijatnog susreta sve to vreme. I to je ta lepa priča o nežnosti o kojoj sam govorio. Recimo: hodao sam kroz Englesku, Nemačku, Grčku, Rumuniju, Bugarsku, Mađarsku, Češku, Slovačku, Austriju i druge zemlje, hodao pored puteva, sam i nezaštićen, nisam poznavao te zemlje, a prethodno bi mi punili uši: "Nemoj da ideš u tu zemlju (neću da kažem u koju, nikad ne navodim negativne podatke), tamo ćeš nastradati, tamo pljačkaju i ubijaju". Ulazeći u zemlju za koju mi je tako nešto rečeno, ja bih se pomalo plašio. Ipak otišao sam, kad ono - tamo sve pitomo. Zato mislim da ljudi iz svojih malih strahova prenose te negativne stvari jedni na druge. A kaže se: tamo gde je dvoje-troje ljudi, tamo je Hrist, Bog. Isto to važi i obrnuto: gde je dvoje-troje ljudi - tu je već pakao. Ako su sitni, odmah smišljaju kako je tamo negde u drugoj zemlji nešto strašno, a tamo uopšte ništa nije strašno na onaj način kako oni misle. Tako da nisam imao negativnih iskustava u neposrednim kontaktima s ljudima, ali je pozitivnih bilo. Otkrivao sam neke divne ljude za koje nisam pre toga znao ni da postoje, kao Fransoa Pesoa, Bela Hamvaš, veliki stvaraoci o kojima se malo zna, koji su živeli u teškoj društvenoj izolaciji a napravili veliko delo. Među njima je i Konstantin Nojka. Za njega sam saznao tek kada sam stigao u Rašinari, rodno mesto Emila Siorana, pa mi ljudi rekli da 20 kilomtara dalje, u Paltinišu živi drugi filozof po imenu Konstantin Nojke. Za njega je Sioran rekao da je bio mnogo talentovaniji i bolji i od njega, Siorana, i od Mirčea Eliadea, ali za razliku od njih dvojice koji su stekli svetsku slavu, Nojke je ostao u Rumuniji i više godina čak proveo po Čaušeskuovim zatvorima, da bi život završio kao pravi filozof, u gori, sam, u tom svom Palkinišu. Dakle, takve sam ljude otkrio, velike. Pa sve do nekih divnih čobana koji te pitaju koliko je sati. Recimo kad sam ovde (u Novom Sadu), jako volim da hodam futoškim kejom koji je predivan. Pre nekog vremena sam tuda hodao sa Nenadom Jovanovićem, sjajnim pesnikom i rediteljem iz Beograda. Naišli smo na stado ovaca i koza, bilo je i malih jarića. Nenad je hteo da slika jariće, uzeo je fotoaparat, a iz tiha nam je prišao čovek koji ih je čuvao. Čovek je rekao: "Da, možete da slikate", bio je veoma ljubazan. Bio je vlasnik tog stada, počeli smo s njim da pričamo. Kada smo se razišli, Nenad i ja smo istovremeno rekli "Jao, kako je to divan čovek!" Još divniji od jarića! Čovek! Predivan jedan čovek koji u Futogu živi, ima 30 godina, nešto radi, ali je zapatio ovo stado, za pet godina će ga uvećati i tako dalje, i tako dalje, vrlo obična priča, ali u ponašanju i u liku ima nešto toliko plemenito da te naprosto ozari.


 

Comments 

 
+5 # katalin čipa 2009-10-16 17:19
Sjajno. Upoznala sam čoveka pre možda 15-ak godina u Zrenjaninu. Jos sam bila gimnazijalka, i setali smo sa njim od Tise ka Zrenjaninu (pešačili 19 km) slobodnog duha i bez ikakvih teškoća. To mi je jedno od najlepših trenutaka u životu. Tada još bez poteškoća u životu sa osećajem beskrajne slobode i sreće. Godinama nisma čula za njega i eto srećna sam što sam bar neki tekst pronašla o njemu jer malo ljudi zna za njega. Malo ljudi u Zrenjaninu je imalo prilike da ga upozna. Imala sam tu srecu :-)
Reply | Reply with quote | Quote
 

Napiši komentar

Pošaljite samo relevantan komentar za ovaj sadržaj. Bilo kakav nepripadajući komentar biće obrisan. Pravo objavljivanja i redigovanja, bez objašnjenja, zadržava redakcija Art magazina. Ne zaboravite da ukucate zaštitni kod. Komentar je privatno mišljenje autora komentara i ne predstavlja stav redakcije. Važno! Pitanja o konkusima uputite raspisivaču konkursa.


Security code
Refresh

Izbor godine 2024
Iz kalendara art događaja
08.05.2025 - 25.08.2025 | 18.00
Zdravko Joksimović - Retrospektivna izložba
16.05.2025 - 24.08.2025 | 19.00
Sport u umetnosti. Umetnost sporta - Revijana izložba
11.06.2025 - 12.08.2025 | 19.00
Dejvid Hokni - Pravilo o upotrebi fotografija za vesti
13.06.2025 - 31.08.2025 | 20.00
Ateljei umetnika - Fotografije
20.06.2025 - 08.07.2025 | 19.00
Malgoržata Zbrojinska Piatek - Slike

Izbor godine
Novi Sad 2022
Novi Sad 2021
Pregled galerija

Popularno
BEOGRAD. Prodajna galerija Beograd predstavlja od 12. do 30. oktobra 2023. izložbu Željke Momirov (1962, Novi Sad). Diplomirala jе na...
NOVI SAD. Umetnik iz Berlina Robert Zajdel (1977) radi na polju eksperimentalnog filma, video-instalacija, performansa, zvuka i kao kustos. Studirao...
BEOGRAD. Galerija "B2" pedstavlja od 13. aprila do 4. maja 2024. grafike Slobodana Kneževića Abija (1948, Bačko Dobro Polje). Diplomirao je...
NOVI SAD. U Kulturnoj stanici "Svilara", od 16. do 25. juna 2021, biće predstavljena izložba "Strange Views: Graz and Novi Sad...
Više od dvadeset godina vizuelni umetnik Goran Despotovski u svojim instalacijama preispituje glasove i manifestacije vremena i čoveka u ...
Kalendar događaja
Povezani sadržaji
Art magazin podržava
Novi Sad
 
Donacija za Art magazin
Reportaže
NOVI SAD. Tamo, gde joj je i mesto! - rekli bi poznavaoci istorije razvoja tapiserijske...
Napori Galerije Matice srpske su ujedinjeni u namerama koje pozivaju u svoje okrilje svakog ko...
Termin umetnička kritika egzistira u nejasnoj odrednici značenja i specifičnom spoju dveju reči -...
Knjige o umetnosti
Milan Djordjevic - Subverzija i isceljenje. Umetnost Andreja Tisme
Milan Đorđević
Subverzija i isceljenje. Umetnost Andreja Tišme
 
Pavle Jovanović
 
Reportaže
Ulica Laze Telečkog, Novi Sad. Maj 2005.
Odabrali smo ovu ulicu jer nam je draga, omiljena, jer ima svoj karakter. Građenjem na uskim zelenim gredama, nastaju krivudave, uzane, kratke ulice koje mi i danas prepoznajemo u starom delu...
Knjige i časopisi
Učesnici: Philippe Caza, Carlos Giménez, Rémy Cattelain, Peter Kuper, Julia Gromskaya,Reinhard Kleist, Lewis Trondheim, Andrea Echorn, Renee French, Marcel Couchaux, , Ken Niimura, Rick Geary, André Slob, Igor...
Intervju
Kombinovana tehnika, pesak, zemlja, pepeo, kolaž, višeslojnost, strukture koje imitiraju grafite, zid, neke su od tehničkih karakteristika novog ciklusa radova novosadskog slikara Danila Vuksanovića, koje je premijerno imala prilike da vidi...
Prica o Artmagazinu, ljudima i dogadjajima...

© 1997 - 2025. Art magazin.
Sva prava zadržana.

21000 Novi Sad, Srbija
Arse Teodorovića 16
Telefon: 063 888 0 860
E-mail: Ova adresa je zaštićena od robota. Potreban vam je Java-skripta da bi ste je videli.

Redakcija Art magazina odlucuje o konceptu i sadrzaju. Mi brinemo o svemu ostalom...

Društvene mreže
  Art magazin na Facebook-u   Art magazin na Twitter-u   Art magazin na YouTube-u
  Skenirajte ovaj kod mobilnim telefonom