Gildo Bavčević: "U svom umjetničkom radu kritički se bavim suvremenim društvom. Različitim oblicima društveno angažirane umjetnosti s naglaskom na socijalne, političke, ekološke probleme kao i tranzicijom javnog prostora. Polazeći iz vlastite točke gledišta, propitujem i provociram društvene anomalije kao i položaj čovjeka-pojedinca u (ne)perspektivnosti jednog vremena.Plastični čovjek stroj nastao je za vrijeme Almissa open Art Festivala 2015. godine. Mehanički udarci glavom pokrivenom plastičnom kacigom za zaštitu na radu u stijenu smještenu u impozantnom krajoliku kanjona Cetine, naglašavaju surovi odnos malog čovjeka (koji sve više postaje poput poslušne mašine) prema velikoj prirodi kojoj prkosi, bezobzirno je uništavajući istovremeno svijestan da bez te iste prirode ne može opstati." Gildo Bavčević (1979. Split, Hrvatska). Magistrirao je (2013) na Odsjeku filma i medijske umjetnosti na Umjetničkoj Akademiji u Splitu. Multimedijalni je umetnik, autor performansa, video performansa, video instalacija, kratkih filmova, dizajna zvuka. Uz četiri samostalne izložbe aktivno učestvuje i na brojnim grupnim izložbama i festivalima u zemlji i inostranstvu kao što su: Red Eu, Germany, Kunsthof Jena, Germany, Coexistance For A New Adriatic Koine, arTVision, Pino Pascali Foundation, 24. Soral Ose Art (Geneva), Mediterrane 16. Bijenale mladih umjetnika Europe i Mediterana (Ancona), Video Dumbo Festival eksperimentalnog filma (New York) i brojnim drugima. Bio je finalista nagrade Radoslav Putar, dobitnik nagrade na 39. Splitskom Salonu za video performans Plastični čovjek stroj, i prve nagrade na 46. reviji hrvatskog filmskog stvaralaštva za dokumentarni film Mreža solidarnosti. Radi u zvanju asistenta na Umjetničkoj Akademiji u Splitu. Član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i Hrvatske udruge likovnih umjetnika Splita.
Martina Grlić: "U nizu slika pod nazivom Kolektivni snovi istražujem koncept ideologije, koji može funkcionirati kao sustav vrijednosti, lažna svijest ili kao izvor konflikta. Možda je najpreciznija definicija koju je postavio marksistički filozof Althusser, rekavši da je ideologija imaginarna veza sa stvarnim uvjetima egzistencije. Zanima me fenomen kolektivne identifikacije, i zašto se ljudi najlakše poistovjećuju posredstvom loše muzike, populističkih ideja, sportskih ili religijskih događanja. U takvom trenutku zajedništvo funkcionira ideološki i može eskalirati u mnogim neželjenim smjerovima." Martina Grlić (1982. Zagreb, Hrvatska). Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Zlatka Kesera i prof. Duje Jurića. Od 2010. godine aktivno učestvuje na hrvatskoj likovnoj sceni te je izlagala na 11 samostalnih i više grupnih izložbi u Hrvatskoj i inostranstvu (Španija, Francuska, Slovenija, Kina, Poljska itd.) Dobitnica je prve nagrade Erste Banke za mladog umetnika, Novi fragmenti 8. (2012) i nagrade HPB za mladog umetnika na 4. Bijenalu slikarstva u Zagrebu (2017). Boravila je na rezidencijalnom programu Glo’art u Belgiji (2014). Članica je HDLU i HZSU. Živi i radi u Zagrebu.
Vedran Perkov: "Koristio sam jedan od najprevođenijih dokumenata na svetu: Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima. Pretvorio sam tekst u binarni kod čije su osnovne znamenke "nula" i "jedan", a zatim sam ih zamjenio crnim i bijelim kvadratima. Prikaz vizualnog teksta brzo se mijenja i na taj način je postignuta vizualna analogija slična smetnjama na TV prijemniku ("snijeg" ili "bijeli šum"). Ova generirana slika koristi se za sljedeći "narativ": mjesto crnih kvadrata zamijenili su fotografski portreti. Vizualni "ritam" Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima je i slika čovječanstva koja se može percipirati kroz medijski krajolik odnosno njegove protagoniste: namjerne ili nenamjerne, poznate ili nepoznate, počinitelji dobrih djela ili zločina. Vizualne informacije prikazane su kao pretjerana količina podataka. Takva progresivna infekcija zasićuje mentalni prostor i opterećuje pojedinca s teškim sadržajem; sadržaj koji se, u pravilu, ne može ni procesuirati. Sve su to potencijalni pasivni agresori koji preko raznih kanala dolaze do primatelja i napadaju njegov životni prostor, kontaminirajući ga." Vedran Perkov (1972. Split, Hrvatska). Godine 2002. diplomirao je slikarstvo na Accademia di Belle Arti di Brera u Milanu, u klasi prof. Diega Esposita. Izlaže od 1999. godine te je učestvovao na više od 60 grupnih i 20 samostalnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Učesnik je radionica i Artist-in-Residence programa u Hrvatskoj, Italiji, Švedskoj, Latviji, Alžiru, Francuskoj, Kanadi i SAD. Dobitnik je nagrade Radoslav Putar, velike nagrade 35. splitskog salona (2007), i treće nagrade na izložbi HT-nagrada za hrvatsku suvremenu umjetnost (2018). S Gorkim Žuvelom i Helenom Petrinović pokreće projekt „Premijere“ u Loggi Otvorenog pučkog učilišta u Splitu (2008). Osmislio je i pokrenuo u saradnji s Božom Majstorovićem projekt „Utorkom u galeriji/Fast Forward“ (2012), a s Marinom Viculin na ostrvu Zlarinu osniva projekt „Punta Arta – Muzej na otoku“ (2005). Organizovao je i Almissa Open Art festival u Omišu (2016). Radovi mu se nalaze u Galeriji umjetnina u Splitu i Muzeju suvremene umjetnosti Istre u Puli, dok mu je skulptura Golf car postavljena na Zlarinu. Zaposlen je kao docent na Odsjeku slikarstva na Umjetničkoj akademiji u Splitu.
|