Radovi profesora Dragana Lubarde i njegova dva učenika sa magistarskih studija - Mihajlo Gerun i Saša Pančić. "Šta je crtež? Ima li suštinski samo jedan ili više vidova? Da li je iskaz, likovna askeza ili metaforičko putovanje? Nije li pravi crtač mistik, neko ko ume da se samozaboravi dok ne ugleda belinu svoje kosti, kako kaže Dragan Lubarda, ili je možda konstruktor koji poseže u osnove sveta? Na početku je tačka, bez dimenzija, apstraktna kategorija, skoro izvan prostora i vremena, njen niz je linija, crta, koja samu sebe stvara. Strogost crteža počiva na odnosu crnog i belog, na ustrojstvu ispod svih drugih slojeva likovnosti, crtež je sa-mera-vanje a ne podražavanje, crtač više prosuđuje nego što stvara. Priroda, međutim, neponovljivo, za nas neprimetno, stalno crta bezbroj crteža, neuporedivo lakše od crtača. Ptičiji let, munja, struktura pahulje, pokreti živih bića, putanje mrava i pčela mogu se razumeti kao bela, nevidljiva ili imaginarna linija na čijem se kraju začinje crtačeva crta kao rez, (samo)spoznaja ili suštinsko negiranje bele podloge..." (Dejan Đorić) |