Bogomil Karlavaris - Slike
ImageGalerija "Terra", Kikinda. 23. april - 7. maj 2010.
Pejzaži Bogomila Karlavarisa predstavljeni u Galeriji "Terra" u Kikindi, naglašavaju njegovu želju za istraživanjem i eksperimentom, odnosno težnju autora za ispitivanjem graničnih oblasti vlastitog rada. Tako su u ovim delima prisutni elementi konstruktivizma, geometrijske apstrakcije i metafizičkog slikarstva kao mogućih opredeljenja samog stvaraoca ili kao poželjnih impulsa za podsticanje sopstvene kreativnosti.Image

Image Image Image

U veoma bogatom slikarskom opusu Bogomila Karlavarisa, pored velikog broja pejzaža, izdvaja se manja grupa, nastala u rasponu od 1977. do 2009. godine, koju čini pročišćen, konstruktivni pejzaž, doveden do gotovo apstraktnog, maljevičevskog izraza. Geometrijska stilizacija forme, svođenje elemenata pojavnog sveta, shematski crtež i korišćenje nenametljive palete boja je ono što odlikuje ovu grupu radova.

Prvi u ovom nizu pjezaža "Ljubičasto nebo" iz 1977. godine sastoji se od geometrijski svedenog prirodnog predela koji se nadograđuje simboličnim elementima urbanog života i čovekove svakodnevice, kao što su: ograda, bandera, dalekovod i pruga. Ovi elementi za autora dobijaju vizuelni kvalitet i pružaju mogućnost konstruktivnog istraživanja kroz načelo korišćenja primarnih likovnih elemenata i njihovih odnosa. Pejzažem dominira kontrast između vertikala i horizontala koje se seku pod pravim uglom uz sporadično iskakanje i promenu ritma, čime se oživljava inače veoma pročišćena kompozicija.

U radovima nastalim dvadeset godina kasnije, Bogomil Karlavaris takođe naglašava značaj shematskog crteža i stilizacije forme za postizanje specifične atmosfere, bliske De Kirikovoj, kao u slikama "Buvljak u Pečuju" i "Motiv iz Grčke" iz 1997. godine. Odsustvo ljudskih likova, ogoljena arhitektura, izmeštanje predmeta iz svog prirodnog ili očekivanog konteksta prisutno je u ovim pejzažima, uz zadržavanje simboličnih 'bandera' i linije horizonta kroz već poznati dijalog 'vertikala i horizontala'.

Približavanje apstraktnoj, bezpredmetnoj formi bliskoj Maljevičevim delima je najsnažnije izraženo u njegovim slikama "Polja" iz 2004. i "Zeleno nebo" iz 2007. godine koji se sastoje od horizontalno nizanih bojenih ploha koje u donjoj zoni grade gustu, slojevitu strukturu, dok gornjom dominira široki plavi nanos. U ovim radovima prisutna je autorova izrazita redukcija i svođenje elemenata iz prirode na znak i simbol, odsustvo 'vertikale', kao i izvlačenje pozadinskog motiva u prvi plan.

Apstraktna forma kontruisana od niza paralelnih linija koja je nenametljivo egzistirala na mnogim Karlavarisovim platnima iza geometrizovanih prizora pojavnog sveta, u ovim radovima se osamostaljuje, uz i dalje prisutne asocijacije na realni svet.

Pejzaži Bogomila Karlavarisa predstavljeni u Galeriji "Terra" u Kikindi, naglašavaju njegovu želju za istraživanjem i eksperimentom, odnosno težnju autora za ispitivanjem graničnih oblasti vlastitog rada. Tako su u ovim delima prisutni elementi konstruktivizma, geometrijske apstrakcije i metafizičkog slikarstva kao mogućih opredeljenja samog stvaraoca ili kao poželjnih impulsa za podsticanje sopstvene kreativnosti.

Sanja Kojić Mladenov