Monografija "Zbirka strane umetnosti Muzeja grada Novog Sada" |
Autori monografije su Ljubomir Vujaklija i Rosa d ’Amico (Bolonja, Italija). U okviru izdavačke delatnosti Muzeja grada Novog Sada publikovana je izuzetno značajna monografija "Zbirka strane umetnosti Muzeja grada Novog Sada". Do danas, to je najobimnije delo o legatu dr Branka Ilića, koji je 1966. poklonjen Novom Sadu i Vojvodini, a od 1968. otvoren za javnost u Dunavskoj 29. Ova obimna monografija ima 355 kataloških jedinica koje su, gotovo sve, propraćene kolor fotografijama eksponata. Ova istorijsko-umetnička i muzeološka studija je plod višegodišnjeg naučnog proučavanja i stručne obrade istoričara umetnosti i kustosa Zbirke strane umetnosti Ljubomira Vujaklije i stručnjaka bolonjske Pinakoteke dr Roze d'Amiko, koja je obradila zbirku italijanskog slikarstva. Nekadašnja privatna kolekcija novosadskog lekara i kolekcionara jedna je od najobimnijih i najkvalitetnijih kolekcija strane umetnosti u Srbiji, pa njeno celovito predstavljanje omogućava stručnoj i široj kulturnoj javnosti detaljno upoznavanje sa sadržajem ovog muzejskog depandansa. U uvodnom delu monografije data je kratka biografija dr Branka Ilića, nakon čega je prikazan interesantan istorijat nastanka Zbirke, od treće decenije prošlog veka, kada dr Ilić počinje da sakuplja svoju zbirku, pa sve od 1966. godine, kada je potpisan darovni ugovor, kojim svoju zbirku daruje Opštini Novi Sad i Autonomnoj pokrajini Vojvodini.
S obzirom na raznorodan karakter fonda Zbirke strane umetnosti, koji čine slike i predmeti primenjene umetnosti, njegov sadržaj je sistemtski prikazan kroz sledeće celine: Zbirka italijanske umetnosti; Flamansko-holandsko slikarstvo; Francuska umetnost; Dela nemačke, španske, austrijske, ruske i srednjoevropske umetnosti; Ikone; Grafike; Dela nastala na području Srbije; Nameštaj; Tepisi i tekstil; Predmeti poreklom sa Dalekog istoka; Srebrnina, Satovi; Porcelan i keramika; Staklo; Stambena i dekorativna galanterija.
Ova obimna i studiozna monografija, sa 355 kataloških jedinica, koje su gotovo sve propraćene kolor fotografijama eksponata, još jedan je vid prezentacije i promocije vredne kolekcije, što je i bila želja dr Branka Ilića, koji je govorio ako niko ne vidi ove slike, onda su one bez vrednosti. |