Jastra Jelačić - Grafike
ImageGalerija SULUV-a, Novi Sad. 20. septembar - 2. oktobar 2010.
Ciklus grafika pod nazivom "Senka" realizovan je u kombinovanoj tehnici suva igla i linorez, tako da su one pažljivo odabran medij za prezentaciju idejne i vizuelne celovitosti. Ova idejna i vizuelna celina sazrevala je u laganom vremenskom ritmu spajajući izazove u procesima sagledavanja, prepoznavanja i korišćenja formi koje pruža senka, ovde se ukazuje na probleme pri prevođenju i predstavljanju početne ideje, zatim na probleme kao što su svetlo-tamno, ritam, kompozicija, veličina ali i na probleme vezane za tehničku izradu.Image

Image Image Image Image Image Image

Istraživanje i razmišljanje na temu senke, dovodi do bitnih saznanja sa osloncem u istoriji umetnosti, vizuelnoj kulturi, estetici i filozofiji. Vizuelne predstave, simboli i znaci su sveobuhvatniji vid savremenog čitanja bez reči. Sugestivnost vizuelne predstave simbola i znaka, posebno u oblasti vizuelnih umetnosti, sublimiše ljudske aktivitete, želje, sumnje i nade u širim oblastima posredovanja sredstvima proširene vizuelnosti kao ishodište savremenih obeležja tehnike i tehnologije. Promenljivost značenjske osnove na relaciji prošlost-sadašnjost, prepoznaje i interpretira kreativnim uopštenjem tragove ljudskih iskustava od prastarih mitova do savremene vizuelne poezije.

Praveći kratak osvrt na istoriju umetnosti, pokušava se osmotriti kako i zašto se poimanje senke, u likovnom i simboličkom smislu, menjalo kroz epohe, ali i, kako je apstraktna umetnost uticala na stvaranje ciklusa "Senka". Tim povodom bih se osvrnula i na Hajdegera koji je napisao sledeće o apstraktnom: "Da bismo čuli čist šum, moramo slušati daleko od stvari, svoje uho odvojiti od njih, to jest slušati apstraktno. Stvar nam nikada neće biti tako blizu sve dotle dok joj kao svaralačku crtu pripisujemo ono što je čulima opaženo."

U susretu sa umetničkim delom u nama se osvetljava nepoznato, mašta biva zagolicana, a kao krajnji rezultat nastaje nova kreacija obojena našom ličnom nijansom. Izvesnost može biti komforna, ali neizvesnost koju pruža otkrivanje nepoznatog (onoga što je u senci ili što jeste sama senka) svakako je daleko interesantnija i provokativnija.

Uprkos dominaciji novih medija, kod jednog broja autora vidljiva je linija kontinuiteta i odanosti estetičkom diskursu čiji imperativ sada i ovde integriše odrednice juče i danas. Može se reći, promena statusa grafike i njena problematika u izmenjenoj situaciji na terenu vizuelnih umetnosti samo je drugi pol jedinstvenog problemskog i vremenskog toka. Jer konteksti nivelišu standarde. Tako, kreativnost zasnovana na tradiciji izučavanja klasičnih grafičkih tehnika i njihovih zahtevnih procesa, kao prestižna veština, neguje se i danas, u XXI veku.

Ciklus grafika pod nazivom "Senka" realizovan je u kombinovanoj tehnici suva igla i linorez, tako da su one pažljivo odabran medij za prezentaciju idejne i vizuelne celovitosti. Ova idejna i vizuelna celina sazrevala je u laganom vremenskom ritmu spajajući izazove u procesima sagledavanja, prepoznavanja i korišćenja formi koje pruža senka, ovde se ukazuje na probleme pri prevođenju i predstavljanju početne ideje, zatim na probleme kao što su svetlo-tamno, ritam, kompozicija, veličina ali i na probleme vezane za tehničku izradu.

Kao početna inspiracija za rad izabran je motiv senke koji se provlači kroz istoriju umetnosti kao pratnja forme u uslovima njene osvetljenosti, jer, kao što znamo, senka nije tama već živi od svetla u tami, a svetlo je uslov za opažanje oblika. Zato se postavlja pitanje da li senka može egzistirati samostalno, odnosno da bude glavni nosilac umetničkog dela. Pritom se preispituje i problematizuje motiv senke, njena materijalizacija i dematerijalizacija naročito u okviru modernističkog prikazivanja.  Polazište ove ideje se pronalazi u mediju crno-bele fotografije beležeći prostor obuhvaćen senkom koja funkcioniše kao specifičan i jedinstven oblik. Na radovima su prikazane senke koje su izmeštene iz prvobitnog okruženja vremenski i prostorno i time je stvoreno njihovo novo viđenje.

Neprekidna metamorfoza oblika i tokovi ritma kontrolišu i usmeravju vizuelne impulse. Takođe, zračenje boja i koncentrovana energija prati rukopisnu genezu koja se može čitati kao oslobađanje, smelost, sigurnost. Ova oslobođena igra oblika i tokova linija otvara polje uzajamnog aktiviranja znaka i prostora u kojem su ekspresivnost linije i ritam oblika izrasli iz samog bića materije.

U apstakcijskim plastičnim celinama kao i preciznim i površinskim likovnim strukturama pozvani smo na igru otkrivanja, na nastojanje da u grafičkom otisku, baš kao i u vizuelnom okruženju, otkrijemo najrazličitije povode za sopstvenu percepcijsku i metaforičku aktivnost. Grafike sadrže iznenađujuće mnoštvo svetova koji se kriju i otkrivaju u jednom i zavode nas svojom nepreglednošću i neponovljivošću. Zato, da bi se sloboda imenovanja i asocijacije ostavlila otvorenom grafike nisu pojedinačno naslovljene.

Jastra Jelačić