Marko Stojanović - instalacije
ImageSavremena galerija, Zrenjanin. 1 - 12. novembar 2010.
Projekat "Novozavetni prikazi", koji će premijerno u celosti biti realizovan u Salonu Savremene galerije u Zrenjaninu, dva puta je nagrađen 2010. godine: prva nagrada na izlozbi "MinimumMaximum" u Banja Luci i prva nagrada na Bijenalu minijatura u Gornjem Milanovcu u kategoriji Sakralna umetnost. Kroz osam instalacija, tematski vezanih za sakralnu umetnost, umetnik pokreće pitanja uvođenja ikonografskih novina u hrišćanskoj umetnosti.Image

Image Image

ImageDominikansku crkvu Santa Maria delle Grazie u Milanu pored vernika katoličke crkve posećuje veliki broj ljudi različitih veroispovesti, kao i ateisti da bi se između ostalog divili čuvenoj fresci Leonarda da Vinčija. Većina sakralnih objekata zahvaljujući preduzimljivošću tadašnjih poglavara danas vrši dvostruku funkciju, pa tako pored bogomolja postaju i muzeji koji privlače veliki broj turista. Crkva je pre nekoliko vekova prepoznala ulogu umetnosti u komunikaciji sa vernicima, shvativši da su vizuelne umetnosti najmoćnije sredstvo za prenošenje poruka nepismenom stanovništvu, a možda danas treba da razmisli, u svetlu dominacije vizuelnih komunikacija odnosno važnosti dobrog marketinga i dizajna, o ponovnom preuzimanju uloge mecene u obostranom interesu, i umetnosti i religije. Danas dobar dizajn oblikuje proizvod, nije više samo stilizacija već teži pozitivnim promenama u društvu, odnosno inovacijama (gde se ne misli samo na tehnološki napredak). Tržište više ne diktira dizajn, već nasuprot, savremen dizajn stvara novo tržište i otvara nove mogućnosti u životu ljudi. Ali novi dizajn zahteva i hrabrost i otvorenost, pa se postavlja pitanje koji poručilac je danas u stanju da ga prihvati.

Sakralna umetnost, iako nema više velikog mecenaštva kao nekad, dobija sve veći značaj, Bijenale minijature u Gornjem Milanovcu je 2008. godine uvelo posebnu kategoriju Sakralna umetnost, baš zbog velikog broja radova koji im pristižu na ovu temu gde je uglavnom ispoštovana tradicija u tehničkom i ikonografskom smislu.

Još u svom diplomskom radu Knjiga po Marku, Marko Stojanović pokreće pitanja zašto se ne uvode ikonografske novine u hrišćanskoj umetnosti. Umetnost ne treba ponovo da projektuje prevaziđene forme već da nalazi i obrađuje druge veze i čini jezičke iskorake. Inovacije u sakralnoj umetnosti su oduvek izazivale otpor, čak je i Karavađo u 16. veku rizikovao da se njegova dela ne svide poručiocima kada je u tradicionalnu ikonografiju uvodio snažne, neugledne figure, slikane bez doterivanja prema tipovima ljudi iz naroda. Isto tako Stojanović kroz svoj rad problematizuje pitanje prikazivanja likova na ikonama kao savremene ljude postavljajući kao polaznu tačku Sveto pismo što kulminira u projektu Novozavetni prikazi gde odlazi dalje u negiranju kanona hrišćanske ikonografije.

Kroz osam instalacija izabranih po ličnom afinitetu predstavlja nekoliko scena iz ciklusa Velikih praznika, ciklusa Stradanja, kao i neke predstave karakteristične više za zapadnu hrišćansku ikonografiju. Koristeći savremeni umetnički jezik njegove instalacije na prvi pogled neprepoznatljive čine tekstove stare oko 2000 godina čitljive savremenom čoveku. Njegova rešenja često izazivaju osmeh kada se razmišlja na nivou dosetke - Blagovesti su prva predstava iz ciklusa Velikih praznika gde se uglavnom predstavlja arhanđeo Gavrilo koji podiže ruku u smeru Bogorodice što označava govor, a ona sa spuštenom glavom prima reči. Ova predstava se javlja na Carskim dverima na ikonostasu pravoslavnih hramova u formi diptiha koju Stojanović u svojoj interpretaciji ponavlja postavljajući lap top koji emituje sliku sajta hotmail omogućavajući komunikaciju, tako da danas više nema potrebe za glasnikom, dovoljno je imati e-mail adresu. Međutim, umetnik naglašava da posredi nije humor već demistifikacija ikone i jasna želja da radi za Srpsku pravoslavnu crkvu.

Pristupajući hrišćanskoj ikonografiji jezikom novog dizajna Stojanović čini neočekivane transformacije u potrebi da pronikne što dublje u tajne čoveka, jer svaki tehnološki napredak koji prati dizajn ne znači ništa ako ne postoje promene i inovacije u životu i svesti ljudi. Daleko od sigurne zone poznate konkurencije i ciljne grupe novi dizajn predlaže stvaranje nečeg novog što ljudima može biti korisnije, prijatnije, možda i zabavnije, nešto što im je oduvek nedostajlo a da to nisu ni slutili, a takav pristup sakralnoj umetnosti upravo predlaže Marko Stojanović.

Slavica Popov


Marko Stojanović (Negotin, 1982) je diplomirao na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, smer grafički dizajn. Više godina je prisutan na umetničkoj sceni radovima / projektima. Izlagao je u Negotinu, Novom Sadu, Sremskoj Mitrovici, Beogradu, Skoplju, Singapuru, Londonu, Meksiku… Nastupio je na beogradskom Oktobarskom salonu u izboru Loranda Heđija, nagrađen je na izložbi pozorišnog plakata i grafičkog dizajana Sterijinog pozorja za vizuelni identitet festivala "Infant", našao se među pet nagrađenih finalista stipendije "Mangelos". Fondacija "Telenor" otkupila mu je tri rada za zbirku savremene umetnosti.