Katalin Ladik, retrospektivna izložba, 1962 – 2010.
ImageMuzej savremene umetnosti Vojvodine, Novi Sad. 26. novembar - 15. decembar 2010.
MSUV predstavlja retrospektivu Katalin Ladik – izložbu i monografiju. Autor izložbe i monografije je dr Miško Šuvaković, a kustos izložbe je Dragomir Ugren. Monografija sadrži i tekst o performansima Katalin Ladik koji je napisala kritičarka iz Budimpešte Gabrijela Šuler i iscrpnu dokumentarnu građu o umetničkoj aktivnosti Katalin Ladik.Image

ImageImageImageImageImageImage

ImageOsnovna teza izložbe počiva na konstataciji da žene u vojvođanskim umetničkim praksama nisu u kritici, istoriji umetnosti i kustoskim praksama interpretirane kao umetnice. Ta prazna područja umetničkih produkcija, identiteta i interpretacija jesu razlog da se ona istraže, a Katalin Ladik je izrazita, subverzivna, figura u procesu konstituisanja identiteta umetnice, asimetričnog ili drugog subjekta, u dominantno muškom, ideološkom, socijalističkom društvu.

Počev od ranih sedamdesetih godina XX veka, kada se javlja na jugoslovenskoj umetničkoj sceni – najpre kao članica i jedan od osnivača subotičke avangardne grupe Bosch+Bosch, a potom i kao pozorišna i vizuelna umetnica, performerka, književnica i pesnikinja, i svakako prva body-art umetnica u bivšoj Jugoslaviji – Katalin Ladik od onih je naših umetnica koje su presudno uticale na emancipovanje umetničke klime u Srbiji, baš kao i njenom otvaranju ka eksperimentalnim i inovativnim tendencijama prisutnim na internacionalnoj umetničkoj sceni u vremenu koje je neposredno prethodilo, kao i nakon 1968.godine.

Rad ove umetnice – prevashodno njena verbo-voko-vizuelna istraživanja (zvučni performansi, video i audio kasete i ploče), (tekstualni) performansi tela, baš kao i obiman i značajan književni kao i rad u oblasti alternativnog teatra –  priznati su i prepoznati i u međunarodnim okvirima. Umetnički (voko-vizuelni) radovi i performansi Katalin Ladik, izlagani i izvođeni u velikim muzejima i galerijama sveta, baš kao i njene pozorišne predstave i uticaj koji je Katalin Ladik imala na čitave generacije mladih umetnica i umetnika na prostoru čitave bivše Jugoslavije, Mađarske i Čehoslovačke, njenu umetničku ličnost svrstavaju u red već gotovo mitskih ličnosti avangardi na čitavom Centralnoevropskom prostoru.

"Radikalno sam se opredijelila za umjetnički svjetonazor – cijeli je moj život sinteza performansa poput javnog skidanja, najavljivanja vlastite smrti i slučajnih događaja. Izvodeći te performanse, dovodim u iskušenje i sebe i okolinu, i tako se dokazujem, jer sve što sam radila bio je pokušaj da otkrijem samu sebe. Pri tom nikad nisam sebe idealizirala, prihvaćala sam sve aspekte i kontradikcije, i ove obnažene pozlaćene fotografije, i potrebu da publici održim tu iluziju, i svoj stvarni život u Novom Sadu u 18 kvadrata, gde s minimalnim sredstvima izdržavam sebe i sina. Smatram da je sve ono što radim i društveno i etnički i geografski opravdano, i da bi već dvjesta kilometara južnije ili istočnije, kao i dvjesta kilometara sjevernije ili zapadnije bilo drukčije..." (Katalin Ladik)