Radiša Lj. Lucić - Akvareli
ImageGalerija SULUV-a, Novi Sad. 4 - 23. jul 2011.
U gotovo celokupnom mom stvaralačkom radu tragam za integralnom vizijom, gde se univerzalne ljudske i umetničke vrednosti, iz različitih epoha, stapaju u jedinstvo. Dakle, dela oslobađam od vremenskih i prostornih limita, otkrivajući na njima da ne postoje udaljenosti koje nisu bliske. U delima Renesanse i Baroka našao sam fluid koji odgovara mom senzibilitetu. (Radiša Lj. Lucić)Image

ImageImageImageImageImage

Želim da istaknem da je akvarel bio u upotrebi još u doba Egipta, Kine, Indije, Persije, u starogrčkoj umetnosti, a preko Vizantije prelazi u Samostane cele Evrope. Umetnost Renesanse predstavlja akvarel, temperu i ulje. Majstori nemačke renesanse često akvarelom oživljavaju crteže uradjene olovkom ili perom. Teme slike su: biljke, životinje, pejsaži, studije kostima. Direrovi pejsaži su prve slike te vrste u Evropi. Od holandskih pejsažista akvarela je A. van Ostajd dok su Flamanci P. P. Rubens, A. van Dajk slikali pejsaže akvarelom i gvašom. U XVIII veku akvarel je raširen u Engleskoj (J. Vajt 1585) te je stekao položaj samostalne slikarske tehnike ravnopravne slikarstvu uljanim bojama.

Danas kada kažemo akvarelista onda pod tim podrazumevamo one potencijalne likovne umetnike koji se ne zadovoljavaju opštim pogledom (pejsaž, mrtva priroda) nego kao bitno za ovu tehniku traže individualistički vid pejsaža, stvari i pojava. Tako je danas za jedan temeljan program i projekat vazno traženje likovne vizije u akvarelu; ono najdragocenije, najsavršenije a to znači i najteže.

Moja preokupacija u akvarelu je portret, figura čoveka da se fenomen portretisanja kao viši stupanj unapredi i u našoj sredini. U mehanizmu portretisanja od grubog slikarenja glave do tankoćudnog slikanja portreta u akvarelu postoji cela skala vizuelnih kvaliteta. To su stupnjevi finoće, portretne vizije koji se diže od pasivnog razgledavanja fizike modela do studioznog posmatranja, napetog uočavanja, transnog ugledavanja i deliričnog otkrivanja psihe modela.

U gotovo celokupnom mom stvaralačkom radu tragam za integralnom vizijom, gde se univerzalne ljudske i umetničke vrednosti, iz različitih epoha, stapaju u jedinstvo. Dakle, dela oslobađam od vremenskih i prostornih limita, otkrivajući na njima da ne postoje udaljenosti koje nisu bliske. U delima Renesanse i Baroka našao sam fluid koji odgovara mom senzibilitetu, tako da mi on prestavlja ishodište za likovno razigravanje u akvarelu trudeći se da erudicijom i izvođačkom kulturom dostignem onaj pogon koji dovodi ovo slikarstvo do integralnosti akvarela, a sve pod nazivom 'Medijalni poetski transfer'.

Radiša Lj. Lucić