Slike Ljiljane Šunjevarić Arbajter u galeriji SULUJ
ImageBEOGRAD. Galerija SULUJ od 1. do 17. septembra 2011. predstavlja slike Ljiljane Šunjevarić Arbajter (1979). Diplomirala je i magistrirala na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu kod profesorke Darije Kačić. Na ovim slikama, rađenim na većim platnima uljem, ona se bavi arhetipom kao fenomenom, varirajući hrišćanski simbol krsta ali preispitujući i druge arhetipove. Ova mlada umetnica ostaje verna slici i crtežu u domenu klasičnog slikarskog medija. Sveže i upečatljivo. Radjeno punom energijom.Image

Image Image

Standardna definicija arhetipa bi bila da je on prauzor, osnovni model ili praslika koju imamo zahvaljujući iskustvu i znanju koje se taložilo kroz mnogobrojne generacije predaka. Ljiljana Šunjevarić-Arbajter koristi pojam i predstavu arhetipa kako bi istražila njegovu upotrebu i značaj u slikarskom postupku samog dolaska do slike. Predstava krsta, odnosno detalj sa freske koja prikazuje arhijerejsku odeždu, poslužio je kao model, osnovna jedinica pomoću koje se gradi naizgled jednostavna struktura slike. Kroz geometrijsku strukturu i pažljivo islikavanje umetnica stvara jedan novi model koji funkcioniše na više nivoa. Krst tako postaje simbolički element koji gradi predstavu prostim repetativnim postupkom i bojom koja je svedena na monohrom. Oslobođen svojih očiglednih značenjskih karakteristika krst postaje znak, koji kroz ponavljanja gradi ornament i tako stvara nova polja čitanja i nove modele interpretacije.

Ta nova čitanja su možda najvidljivija na slici koja prikazuje šlem-kacigu u kojoj je upadljiva referenca na istoriju umetnosti - čuvenu Rembrantovu sliku Čoveka sa zlatnom kacigom. I pored samo delimičnih naznaka i odsustva atributa koji bi ukazali da se radi upravo o ovm delu, sama forma i blage konture su dovoljne su da pažljivi posmatrač prepozna sliku kao arhetipski model koji je duboko usađen u svest.

Stari fotoaparati - polaroidi koje se pojavljuju na Ljiljaninim slikama s jedne strane podsećaju na tu revolucionarnu, sada skoro već zaboravljenu tehnologiju, koja je za samo nekoliko sekundi proizvodila fotografije, originalne prve (arhetip) otiske koji se nisu mogle umnožavati. Proizvođenjem realnih materijalnih objekata polaroidi su bili prve naprave koje su instant stvarale modele i samim tim uzore za neke buduće predstave. Za razliku od digitalnih fotografija koje se mogu beskonačno umnožavati u jednom virtuelnom svetu, polaroidi su funkcionisali kao prave male alhemijske radionice koje su skoro magičnim postupcima stvarali materijalne predmete. Snop svetlosti koji izlazi sa Ljiljaninih polaroida je onaj metaforični momenat stvaranja u kome se ovekovečuje predstava bilo da se radi o simbolu ili figuri. Sa druge strane oni su paradigma slikarskog procesa beleženja likova i situacija koje vremenom kroz kolektivno pamćenje postaju modeli i obrasci.

Proces dolaska do slike za Ljiljanu Šunjevarić Arbajter je kognitivno iskustveni, ali i nesvesni proces u isto vreme. Međutim, više od svega njen ulazak u sliku je intimna stvar koja otkriva proces u kome slika, kao osnovni element svake vizuelne predstave, postaje objekat, trodimenzionalni artefakt. Taj novonastali predmet postoje centar jednog malog univerzuma, sveta per se, koji funkcioniše, koji "radi" samo ako smo mi, ne samo posmatrači, već i učesnici u stvaranju slika.

Saša Janjić