Milan Živanović - Slike
ImageGalerija SULUV-a, Novi Sad. 19. decembar 2011 - 7. januar 2012.
Izložba ima svoj pandan / dvojnika u katalogu / knjižici "Globalizacija" koja je 2009. štampana u 150 numerisanih primeraka, na srpskom i engleskom jeziku. Svaka slika / izabranik ima svoju pesmu. Ta multimedijalnost je mnogima sumnjiva, ali je, svakako, moguća. (Milan Živanović)Image

ImageImageImageImage

ImageIzložba pod nazivom (P)osvete je pokušaj da se napravi imaginarni / lični muzej / mauzolej savremene umetnosti. Na 24 platna slikana akrilnim bojama, ali ipak ne na štafelaju već na kuhinjskom stolu, pokušao sam da isključivo likovnim sredstvima vizualizujem, tako da slika bude znak, moj odnos prema ikonama svetske, ali  i naše bliže i dalje umetničke scene. Naravno, zanimali su me vrhovi, uglavnom avangardni, svi oni kojima sam se, na različite načine, bavio u svom dosadašnjem radu.

Spisak je, uistinu, šarolik, ali, svakako, za mene i još ponekog, bitan / relevantan. Na međunarodnoj sceni: od Dišana do Iv Klajna. Tu su nezaobilazni Maljevič i Džekson Polok. Razume se, tu su i pesnici i kompozitori: S. Malarme, Ezra Paund, T. S. Eliot, Beket, G. Stejn, Džon Kejdž, Umberto Eko, Srečko Kosovel (Slovenac), Čarls Simić. Posebno dva Rumuna: Tristan Cara i Emil Sioran...

Naša scena je bazirana na imenima pretežno iz sveta književnosti / poezije koji su svaki na svoj način bili preteče, oni koji imaju svoje mesto u svim našim pregledima umetnosti. Tu su: Sterija, Crnjanski, V. Popa, S. Raičković, M. Pavlović, B. Petrović, Novica Tadić, ali i dva izuzetna novosadska, nažalost preminula, autora Vojislav Despotov i V. R. Tucić.

Za specijaliste, i profesore, da kažem da mi nije bio bitan "akademski" odnos prema delu i povodu, da sve nije u "vinklu", ali sve na moju dušu. Izvinjavam se, mnogo se izvinjavam, pre svega multimedijalistima, što nešto nisam "instalirao". Za one koji to ne znaju mogu da kažem, iz sopstvenog iskustva / prakse, a tada sam imao 21 godinu, da je to pre 40 godina bilo dosta subverzivno i opasno. Posle jedne instalacije / hepeninga u čuvenoj dansing sali Doma omladine u Beogradu 1971. grupa Januar / Februar je prestala da postoji. Nad svima je visio progon i zatvor... Sada se za to (instaliranje) ide direktno u istoriju umetnosti...

Moje "napredovanje" u pozadinu i izvestan / nameran retro odnos inspirisan je i velikim zasićenjem, jer uistinu svet, odavno, proizvodi više kulture nego što može da svari. Što bi rekao pesnik, teško se razabrati u pletivu, a kulturna pauza možda je jedini izlaz i prelaz preko zida pred kojim se nalazimo / stojimo kao ukopani.

Dakle, prepustite se okačenim delima i aktivno učestvujte / dajte "obol" dejstvu kulturne pauze, na način M. Ž.

Milan Živanović,
Novi Sad, decembar 2011.