Predstavljanje monografije vajara Jovana Soldatovića
ImageNOVI SAD. U četvrtak, 22. marta 2012. u 19 časova, u Svečanom holu Izvršnog veća Autonomne Pokrajine Vojvodine predstavljena je monografija vajara Jovana Soldatovića. Ovo kapitalno izdanje predstavili su Sreto Bošnjak, istoričar umetnosti, i autori monografije: Olivera Janković, Bela Duranci i Sava Stepanov. Uvodna reč: Milorad Đurić, pokrajinski sekretar za kulturu i javno informisanje.ImageImage

Image

Jovan Soldatović (Čerević, 1920 - Novi Sad, 2005) jedan je od najznačajnijih jugoslovenskih vajara koji je ceo svoj stvaralački opus od preko stotinu postavljenih skulptura i spomen obeležja, posvetio borbi za mir i humanizaciju života na ovoj planeti.

Soldatović je, sad već davnih pedesetih godina, bio jedan od pionira u pretvaranju Petrovaradinske tvrđave iz fortifikacijskog objekta u bastion kulture i umetnosti koji je, zahvaljujući umetnicima koji su na njoj stvarali poslednjih decenija, to i bio.

Uvek angažovan i čovek koji je uvek reagovao na društvena dešavanja u svetu, u godini prava čoveka 1968. god. pod pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija i tadašnjeg generalnog sekretara U Tanta, u prilog povelji Ujedinjenih nacija u borbi za prava svih naroda i pojedinaca, velikom izložbom na Petrovaradinskoj tvrđavi, na kojoj je dominirala skulptura (figura sa mrtvim detetom - visine 10 m) Soldatović je osudio zločin atomske kataklizme u Hirošimi i Nagasakiju.

Godine 1972. preplavio je tvrđavu skulpturama ljudskih lobanja u umetničkoj akciji i opomeni "Dođe li rat, odoše ljudi".

Sva nastojanja ovog izuzetno plodnog i angažovanog umetnika da se mračni delovi istorije preobraze u opšti ljudski humanizam demantovana su razaranjima superiorne ratne tehnologije. Reagujući na ovu opštu tragediju Soldatović je na ruinama starog petrovaradinskog mosta ponovo postavio svoje skulpture sa apelom na ljudski razum i savest, da se rat odmah prekine.

Iako odvojen od svog ateljea na drugoj strani Dunava, Soldatović ovim umetničkim činom poručuje da ljudski duh i humana težnja premošćuje sve reke koje nas dele i da čovečanstvo može da opstane samo u miru.