Diana Švarcenberg, skulpture na Novosadskom sajmu
ImageNOVI SAD. Galerija Bel Art i Austrijski kulturni forum predstavljaju izložbu skulptura Diane Švarcenberg (Austrija) od 12. do 18. maja 2012. u auli Novosadskog sajma. Izložba je organizovana povodom učešća Austrije kao zemlje partnera na Novosadskom poljoprivrednom sajmu.Image

Image

Diana Švarcenberg je završila srednju školu za grafički dizajn, potom je diplomirala i magistrirala na bečkom Univerzitetu primenjenih umetnosti (odsek vajarstvo i slikarstvo), a po okončanim studijama osnovala je studio za grafiku i dizajn, a potom i izdavačku kuću (Candorverlag). Uz sve to Diana Švarcenberg se permanentno bavi slobodnim umetničkim stvaralaštvom, pre svega skulpturom.

Rođena u porodici veleposednika šuma, po sopstvenom svedočenju, ova umetnica je još od rane mladosti zadivljena prirodom. Inspirisana prirodnim okružjem, poštujući vlastitu prirodu i personalnost, ona nastoji da ostvari zasebnu prirodu svog likovnog dela (skulptura, crtež). Sva svoja interesovanja ova skulptorka prevodi u specifičnu igru oblika. Svoje figuralne skulpture, veštom obradom kovanog i varenog gvožđa te specifičnom upotrebom žice, definiše kao čvrste, razuđene i prozirne konstrukcije.

U slučaju vajarke Diane Orgovani Švarcenberg izbor materijala je odlučujuće bitan za način formiranja vlastitog vajarskog izraza, za formiranje skulptorskih oblika koji se najčešće doimaju poput reifikovanog crteža. Ta specifična linijska struktura njenih tvorevina je umetnici omogućila da ostvari ekspresivan izraz medija.

Osnovni material je gvožđe, a najčešće se radi o odbačenim stvarima (poljoprivredne alatke, kuke, federi i sl). Vajarka poštuje materijal i njegovo poreklo, ne menja mu osnovno svojstvo, nastojeći da ga rasporedi u smislene plastičke celine. Specifičan je odnos prema masi - ona je razuđena, mrežasta i čvrsta. No, najefektniji je odnos ove skulpture i prostora. Svaka Dianina skulptura je prožeta svekolikim prostorom koji se slobodno proteže kroz izvajanu formu – te je ova umetnička ostvarenja moguće shvatiti kao deo svekolike dijalektike. Istovremeno, skulpture Diane Orgovani Švarcenberg namenjene su i "prostoru sredini" (Fosijon), u urbanom i prirodnom okruženju gde podjednako ubedljivo deluju kao zasebne tvorevine ljudskog stvaralačkog duha...

Na kraju valja konstatovati da se novosadskom izložbom Dijana Orgovani Švarcenberg predstavlja kao zrela umetnica, kao skulptorka koja suvereno vlada osnovnim postulatima vajarskog izraza ali i kao umetnica koja uspeva da nas svojim delom obraduje, da nas vrati prirodi od koje se tako često i bezrazložno udaljavamo zabavljeni umreženim tehnološkim medijima ali i brojnim kriznim manifestacijama sveta u kome živimo.