Tibor Čikoš - Grafike
ImageGalerija SULUV-a, Novi Sad. 2 - 21. jul 2012.
Tibor Čikoš (Csikos Tibor, 1957, Martonoš). Diplomirao je 1981. godine na mađarskoj Akademiji lepih umetnosti, smer slikarstvo, u klasi profesora Paula Gerzsona. Nagrađen stipendijom za studijski boravak u Francuskoj. Seli se u Pariz gde je radio u ateljeu u sklopu Cité Internationale des Arts. Započeo studije grafike u "Atelier 63" (Pariz) koje je nastavio u obnovljenom "Atelier 17", gde je radio pod patronatom Stanleya Williama Haytera.Image

Image
ImageImageImageImage

Životna i stvaralačka avantura umetnika Tibora Čikoša odvija se uzbudljivim putevima i tokovima. Iz rodne Bačke i zavičajne Stare Kanjiže gde je, u društvu bliskog prijatelja a danas slavnog Jožefa Nađa, slikao svoje prve pejzažne slike; preko Novog Sada gde je kod Ankice Oprešnik, Baneta Dobanovačkog i drugih profesora Srednje umetničke škole sticao teorijska i praktična znanja; potom Budimpešte u kojoj je diplomirao na Akademiji likovnih umetnosti kod uglednog profesora Paula Gerzsona; i konačno Pariza gde je nastavio usavršavanje u uglednim grafičkim radionicama S. W. Haytera i Joela Serve...

Istim putevima odvijalo se i njegovo stvaralaštvo, sve do švedskog Geteborga i Stremstada u blizini norveške granice gde sada živi i stvara... Taj neuobičajeni životni tok se, dakako, odslikao i u Čikošovoj umetnosti – njegov opus nema nametljivu konzistentnost, nego su njegova interesovanja razuđena i raznovrsna, uglavnom  –  nekonvencionalna i konceptualna – od slikanja na poleđini platna, preko sipanja akvarelne boje preko gužvanih papira do povlačenja ravne linije po podu preko indigo papira i svojevrsnih slika-objekata (ostvarenih u svojstvu člana avangardističke grupe Indigo u Budimpešti)...

U takvom opusu teško je sagledati izvorišne "korene" ali se budimpeštanski kritičar Andras Bohar pred Čikoševim delima priseća Seraovih poentilističkih slika, dok subotička kustoskinja Olga Kovačev Ninkov prepoznaje duh blizak umetosti Lucia Fontane u njegovim  grafičkim ostvarenjima izloženim u Likovnom susretu u Subotici, 2008. godine...

Na ovoj novosadskoj izložbi Čikoš nam se predstavlja svojom novom serijom precizno izvedenih grafika realizovanih tehnikom suve igle i bakropisa. Naglašavanje važnosti izvedbene veštine povodom Čikoševih grafika nije nimalo bezrazložno – jer, radi se o odista vrsnom poznavaocu tehnologije otiska. Pripremljen u uslovima visoko profesionalnih grafičkih radionica ovaj grafičar je, dostigavši izuzetnu izvedbenu spremnost, veoma precizan u definisanju sopstvenih grafičkih i likovnih ideja. A njegova likovna misao je usmerena ka motivu kruga.

Tema i motiv kruga nude mnoštvo univerzalnih filozofskih, metaforičko-poetskih asocijacija, napomena i zaključaka. Ipak, prevashodno se radi o prizivu osnovnog dijalektičkog principa, o ukazivanju na zaokruženost životnog procesa, o filozofiranju egzistencijalnih i vitalističkih kategorija... U plastičkom smislu – krug je idealna forma. U svojim grafikama, iz lista u list, na jedan odista efektan i kultivisan način Tibor Čikoš varira i "secira" krug nastojeći da, polazeći od jedne univerzalne forme, principom razlaganja, ostvari nove vizuelno-plastičke i likovne situacije. U toj transformaciji grafičar se ponaša potpuno rasterećeno pa je najčešći rezultat slobodna apstrakcijska kompozicija u kojoj svi učestvujući likovni elementi (linija, boja, fleka, reljefna struktura) dostižu sopstvenu samosvojnost.

No, u ovim grafičkim kompozicijama odista postoji neki viši red i smisao. Jer, sva ta sloboda i spontanitet crteža, ta orkestrirana koloristična usaglašenost - imaju svoje poreklo u umetnikovoj prirodi, u umetnikovim damarima, u njegovom ljudskom i umetničkom senzibilitetu. Kao da je Tibor Čikoš, tokom svih svojih istraživačkih, eksperimentalnih aktivnosti i iskustava - večito težio ovoj visokokultivisanoj, jezgrovitoj i konzistentnoj apstrakciji.

Njegova grafika poseduje uravnoteženost subjektivističkog i racionalističkog poimanja sveta. Taj harmonizirani stav – jedna je od poruka njegove grafičke umetnosti. A uz to, upravo u ovim listovima je moguće jasno videti (p)ostvarenje osnovnih modernističkih principa - grafička slika je oslobođena svakog narativa, likovni elementi su sami po sebi dovoljna likovna senzacija, površina otiska je senzibilna i taktilna – a "umetnost ima pravo na zasebnost, ne da bi se izdvojila, nego da bi svojim modelom bila primer drugim znanjima i drugim praksama"...

Na kraju, valja zaključiti da je Tibor Čikoš umetnik u punoj stvaralačkoj snazi i zrelosti. Ovaj umetnik poseduje svoj vlastiti izraz, svoju personalnost, sposobnost da bude ubedljiv u sprovođenju svojih umetničkih estetskih ali i etičkih namera i "poruka".

Sava Stepanov