Mihailo M. Petković, slike u Kulturnom centru Novog Sada
ImageNOVI SAD. Likovni salon Kulturnog centra Novog Sada predstavlja od 17. do 28. septembra 2012. godine slike Mihaila Petkovića (1958, Beograd). Diplomirao je na Fakultetu likovnih umetnosti u klasi profesora Živojina Turinskog kod kojeg je završio i magistarske studije.Image

Image

Enformel se u umetnosti pojavio odmah posle Drugog svetskog rata, pravac koji je, kako kaže istoričar umetnosti Lazar Trifunović, stanje krize i to krize umetnosti i evropske nauke. Odbacivši jasnu formu u korist materije, odrekavši se jezika da bi sebe sveo na čist čin. Slikarstvo je postalo čin i akcija, cilj umetnika je da stvori evokativnu, a ne reproduktivnu sliku, da uđe u platno i postigne jedinstvo između svog duševnog stanja i fizičkog pokreta.

Enformel je formu odbacio u korist materije, odrekao se jezika da bi sebe sveo na čisti čin.
Zato Levi-Stros kaže da ovakvo slikarstvo ne daje znake, ono nema kodove, ne postoji hermeneutički ključ za njegovo dešifrovanje.

Mihajlo Petković, koji već dugo vremena ne "izlazi" iz enformela,  manipuliše sa dva likovna elementa: teksturom i bojom, u koje ugrađuje slovni znak koji ima samo svoju likovnost, ali ne i lingvističko značenje.
Slika ima  arhetip ikone, ali ne kao izraz svesne manipulacije, već kao izlazak iz nutrine viđenog, a potom zaboravljenog.

Iako na prvi pogled, ili pogrešnim tumačenjem, počnemo da tražimo simboliku ili asocijaciju na nešto, jer kolorit koji je u rasponu od debelog nanosa do lazura, kao i čvrsta, rustična tekstura sa jasnim slovnim "znakovima", navode nas na to. Ali to je samo privid, jer umetnik, igrajući se sa svim pomenutim, nije želeo da prikaže nešto, niti da asocira na nešto, on gradi sliku koja za cilj ima da prezentuje jedino čistu likovnost.

Petković svojim slikarstvom ništa ne negira, niti ukazuje, on slika kroz igru stalnog pokušaja dovršenog i nedovršenog. Znak/slovo akcentira ali i povezuje sve slojeve na slici. On je ovde, za razliku od igre boje i teksture koje su spontano i apstraktno prosute po površini platna ili papira, stavljen promišljeno. Znak, iako je vidljiv, jer je njegov geometrizovan oblik u suprotnosti sa bojenom teksturom na pozadini slike, izgleda kao da je na površini ovih amorfnih formi, ali nije "ušiven" u sliku, nego je istobitan.

Da li Petković teži da odgovori vremenu? Ne, to je njegov lični odgovor na njegovu ličnu likovnu provokaciju.

Lazar Marković