Vedrana Ivanović, slike u Malom likovnom salonu u Novom Sadu
ImageNOVI SAD. Mali likovni salon Kulturnog centra Novog Sada predstavlja od 24. septembra do 13. oktobra 2012. izložbu slika Vedrane Ivanović (1978, Vukovar) pod nazivom "Guide to Life". Diplomirala je i magistrirala na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu.Image

Image

ImageI ja sa čuđenjem posmatram kako neko može putovati, a da ne primećuje ništa izvan sebe.
Gete, Putovanje po Italiji

Po velikoj koncentraciji ljudi koji se kreću u većim ili manjim grupama i koji stoje u redovima da bi obišli važna mesta, naznačena u vodičima, možemo prepoznati glavne gradske turističke lokalitete. Izložbom "Guide to Life" Vedrana Ivanović predstavlja najnovije likovne radove koji obuhvataju ulja na platnu i crteže akvarel bojicama na papiru na kojima su prikazani pojedinci ili grupe ljudi u urbanom prostoru. Autorka izložbe prikazuje turiste kao hodočasnike čije su putanje često unapred utabane i određene savremenim načinom života koji podstiče maksimizaciju vremena namenjenog za rad.

Bilo da obilazi Briselski kraljevski muzej lepih umetnosti ili da odmara u parku ispred Crkve Svetog Eustahija u Parizu, savremeni putnik će, ispunjen zadovoljstvom zbog boravka na novom mestu, imati osećaj da upoznaje tuđu kulturu i otkriva nove gradske predele. U gužvi, vrevi usamljene gomile grupa ljudi će se slikati ispred amfiteatra, kao na slici "Mediteranska tura", u želji da ovekoveči trenutke svog odmora i da ostavi za kasnija vremena artefakt koji će ih podsećati na proživljene dane tokom putovanja po Italiji.

Neki će turisti koristiti autobuse specijalno dizajnirane za posetu važnih istorijskih ili popularnih mesta razasutih po gradovima Evrope i odatle će, bilo da je vedar ili kišovit dan, fotografisati sve što im zaokuplja pažnju. Nekada će svojim digitalnim foto-aparatima zabeležiti vredne arhitektonske građevine, gradski pejzaž ili manje bitne sekvence provedenog dana. Mehanička reprodukcija olakšana modernim tehnološkim izumima tako izdvaja osobu iz procesa imaginacije i čini je zasićenom i pomalo nezainteresovanom.

Proces umetničkog rada Vedrane Ivanović veoma je disciplinovan i sistematičan. Suptilnim nanošenjem transparentnih slojeva boje na platno (gde belina platna igra veliku ulogu), dobija se zamagljena atmosfera u kojoj je primat dat interakciji prostora i samih ljudi u njemu. Pažljivim pripremanjem boja za svaku sliku i izbegavanjem oštrine u procesu slikanja, umetnica čini da figure ljudi saučestvuju kao celina i polagano gube fine crte individualnosti. Postavlja se izvan centra dešavanja i, u prijatnoj tišini posmatrača, prenosi na platno ljude izdvojene iz grupe, bilo da su oni učesnici u nekoj manifestaciji ili da odmaraju u nekom od gradskih parkova.

Tako se u njenom radu trasiraju dva motiva. Prvi motiv vezan je za scene s mnoštvom ljudi, učesnika u nekom kulturnom činu (obilasci turističkih punktova u gradu, posete muzeja, gradskih trgova ili crkava), a drugi za scene s ljudima koji su se osamili zarad kratkog odmora ili kontemplacije u prirodi. Koristeći oba, jasno izdvojena motiva, umetnica istražuje odnos subjekta prema sopstvenoj slobodi, tj. način na koji savremeni čovek koristi svoje slobodno vreme kreirajući sopstveni mise-en-scène tokom svakodnevnog kretanja ili putovanja.

Vedrana Ivanović svojim radovima podstiče posmatrača da se zapita sledeće – koliko savremeni turista na privlačnim turističkim mestima, koje mu je ucrtao vodič ili odredila istorija grada, ima prostora i mentalne slobode za lutanje i istraživanje? Da li i u kojoj meri on u tim trenucima sa svojom okolinom uspeva da podeli sebe i svoje životne vizije i da li na njega putovanje deluje samo kao lagana anestezija, koja ga skoro prinudno drži na već utvrđenim, često komercijalno osmišljenim putanjama?

Vladimir Ludvig