Dragan Ilić - Crtež robotom
ImageLikovni salon Kulturnog centra, Novi Sad. Januar 2004.
Na izložbi "Roboaction" imamo paralelu ručnog i robotskog crteža. Na zidu je višemetarski rad olovkama i pastelima u boji koji ilustruje Ilićev dosadašnji stil mašinskog crteža sa snopovima paralelnih linija. Na podu je površina papira po kojoj se kreće robot sa pričvršćenim pisačima.



Roboti konstruisani za posebne, neumetničke namene, preoblikovani su i opremljeni od strane umetnika i pretvoreni u posebne naprave za crtanje. Kao takvi, oni mogu da prelaze papir pokretljivošću koja je superiorna u odnosu na ljudski mišićno-skeletni sistem, omogućujući umetniku da stvara radove na novom nivou procesuiranja. Roboti, opremljeni ručicama sa crtačkim alatima, mogu biti ili programirani da sami crtaju ili biti usmeravani ručnim laserskim napravama. Ovaj spoj ljudske i mašinske kreativnosti proširuje mogućnosti umetnika u stvaranju većih, složenijih i preciznijih radova, stvarajući fuziju ljudske i mašinske kreativnosti u jednom delu.

Dragan Ilić


Olovka predstavlja verovatno najcelishodniji simbol sveukupne ljudske civilizacije, od praistorije do danas, kao sredstvo beleženja, projektovanja, proračuna i crtanja; intelektualne i kreativne ekspresije ljudske vrste. Upravo olovku kao rekvizit kroz svoje tridesetogodišnje umetničko stvaralaštvo koristi Dragan Ilić, njujorški umetnik jugoslovenskog porekla, ali ne samo kao sredstvo ostavljanja traga na hartiji, već i kao gradivni materijal za svoje skulpture, upotrebni materijal akcija i performansa (ponekad sa 50.000 olovaka), multimedijalnih projekata i video instalacija, ili kao dodatak robotima. Još od 1975, kada je intuitivno u šaku uzeo pregršt olovaka i njima počeo da crta, postižući efekat paralelnih linija, Ilić je napustio klasičan crtež, podredivši tu likovnu disciplinu racionalnoj i programiranoj aktivnosti ostavljanja traga motorikom ruke vođene svešču. Za svoju specijalnu tehniku crtanja konstruisao je posebne naprave - držače za olovke, različitih veličina i oblika, nalik na mašine. Na taj način, konsekventno, došao je i na ideju robotizacije crteža.

U svojim delima Ilić je gotovo uvek spajao ljudsku krativnu imaginaciju sa mašinskom vizuelnošću nalik na robotsku aktivnost. U jednom performansu sebe je čak pričvrstio na mašinu (viljuškar) i na taj način izvodio crtež. U najnovijoj etapi svoga rada on je adaptirao industrijskog robota koji crta po komandama umetnika, ali i publike, sa dodatnim momentom interaktivnosti u nastajanju dela, dovodeći svoja dugogodišnja istraživanja do krajnjih konsekvenci.

Na izložbi "Roboaction" imamo paralelu ručnog i robotskog crteža. Na zidu je višemetarski rad olovkama i pastelima u boji koji ilustruje Ilićev dosadašnji stil mašinskog crteža sa snopovima paralelnih linija. Levo i desno postoje gušći spletovi linija sa pravilno raspore|enim intervencijama bojom, spojeni meandrirajućim snopom.

Na podu je površina papira po kojoj se kreće robot sa pričvršćenim pisačima. Njegovo kretanje, pa dakle i crtanje, je uslovljeno umetnikovim komandama, ali je moguće i uključivanje publike u ovaj zanimljiv i originalan kretivni proces, savim nov u našoj sredini.

Andrej Tišma


Dragan Ilić je rođen 1948. godine u Begaljici (Jugoslavija). Naturalizovan Amerikanac od 1999. godine. Živi u New York-u od 1977. godine.