Tijana Stašević, slike zajedno sa teorijom
ImageKIKINDA. Galerija Terra predatavlja od 12. do 30. aprila 2013. slike Tijane Stašević (Beograd, 1982). Diplomirala je slikarstvo na Akademiji umetnosti u Novom Sadu u klasi profesora Jovana Rakidžića. Tu gde je, Tijana je našla svoje udobno mesto i tu će, svakako, imati mnogo posla.Image

Image

Slike koje izlaže Tijana Stašević u osnovi likovnog iskaza imaju anarhičan duh avangarde ne u želji da je negira već naprotiv, ona proširuje njene premise upuštajući se u eksperiment po kojem bi posmoderne tedencije u fragmentarnoj strukturaciji: posebno podloga, zatim grupisane strukture svake pojedinačne slike na jednoj podlozi i, pored toga, različite jake boje kojima se pojedinačne slike/strukture distanciraju jedna od druge.

U tom pravcu je dobar predložak "Pikasov atelje" Fejt Ringol 1991. kojem je podloga ispunjena jorganom gde je Pikasov lik na ivici, a "Gospođica iz Avinjona" u centru slike... Tu je cela priča o neevropskim ženama...

Staševićeva je na priči intenzivnih boja i kontrastnih površina, a to je opstrukcija uobičajnog s jedne strane, a sa druge, mladalačka beleška o hrabrom ulasku u svet slikarstva.

Pred nama su platna koja nas zaustavljaju i opsedaju totalizujućom podlogom i nezavisnošću obojenih površina koje smelo upućuju na Miroa, Kaldera, Kleea, Dibifoa, Maljevića, Poloka i Hartunga ne zbog toga da bi prihvatila tradiciju posmodernizma nego da bi modernističku avangardu učinila nadolazećom modernošću novog manira posmodernog slikarstva. Sklona ka promišljanju je odvajanje od uobičajnog u onom pravcu kojem je okrenuta suština likovnog iskaza.

Ovde istraživanje koncepta podrazumeva avangardno, moderno i postmoderno: avangardno odbacuje stalnu lokaciju i postaje entitet nad svim nivoima likovne kreacije kao merilo napredovanja u dozvoljivim granicama koje prate napredovanje ideje. Kolaž i montaža u avangardi su postupci koji ukidaju organsku celinu umetničkog dela: na taj problem autorka izložbe Tijana Stašević odgovara akrilikom, pigmentima i uljem na platnu.

Takvo stanovište je podiglo umetničku vrednost slika i pomirilo istorijsku avangardu sa današnjim slikanjem. Predložak koji pomaže takvu ideju aproprijacije je postavangardizam kojeg je teoriski oblikovao Peter Birger nz njegovog ne prihvatanja posmodernizma, pre svega njegove pluralnosti, zatim vraćanje narativnosti i mimetizma i poštovanja umetnika koji su radili nepriznati.

Na listi odbijanja nema interslikovnih veza pa je sve ono što je nastalo posle estetizma: italijanski futurizam, nemački ekspresionizam, kubistički kolaž, dadaizam, ruska avangarda posle revolucije i nadrealizma jeste baština posmoderne institucije iako avangarda ima antistitucuoni stav u svim ovim preplitavanjima.

Tijana je tako našla svoje udobno mesto i tu će, svakako, imati mnogo posla.

Milenko Stašević