Roy Lichtenstein - Retrospektiva u Galeriji Tate Modern u Londonu
ImageIzložba je rezultat saradnje The Art Institute of Chicago i Tate Modern u kojoj je bilo su zastupljeno 125 ključnih radova kao "Look Mickey" (1961) iz National Gallery, Washington, "Whaam!" (1963) iz Tate kolekcije i "Drowning Girl" (1963) iz Muzeja moderne umetnosti u New Yorku. Umetnikova bogata i ekspanzivna praksa predstavlja širok raspon materijala uključujući slike na Rowlux-u i čeliku kao i skulpture od keramike i mesinga i izbor ranije neizlaganih crteža, kolaža i radova na papiru.ImageImage

Image
Image
ImageImage

Triptih "As I Opened Fire”, akril i ulje na platnu, 173 x 142.5 cm

ImageRoy Lichtenstein (1923-1997) je jedna od središnjih figura američkog pop-arta. Počeo je kao apstraktni ekspresionista i ubrzo je osmislilo novi slikarski izraz inspirisan stripom, reklamom i štampanim imidžima popularne kulture. U toku sledećih četrdeset godina, Lihtenštajnov rad postaje međunarodno poznat po vizuelnoj snazi svojih kultnih slika i kombinaciji masovne i autorske umetnosti.

Ovo je prva sveobuhvatna retrospektivna izložba posle njegove smrti. Lihtenštajnovi slavni pop subjekti se smenjuju od serije Poteza slikarske četke, Ogledala, Frizova, Savršene / Nesavršene slike kao i njegovih istraživanja umetničkih istorijskih kretanja od klasicizma do art dekoa i do kubizma. Izložba se završava sa dve posljednje serije aktova i kineskih pejsaža koji sugerišu nove smerove u karijeri koja je ostala dinamična do umetnikove iznenadne smrti u 73 godini života.

U ranim pop slikama, kao što su "Mickey Look" (1961) i "Whaam!" (1963), Lihtenštajn na izgled imitira industrijske tehnike štampanja stripa koristeći paletu primarnih boja, teške crne obrise i Ben-day tačkicama simulira senke i tonalitet. Ovaj radikalno novi stil, koji je dodatno razvio u svojim kasnijim slikama, omogućio mu je da o stanju slikarstva u doba mehaničke reprodukcije i sveprisutnih masovnih medija prikaže ono što je opisao kao "svojevrsni anti-senzibilitet što prožima društvo".

Tokom svoje plodne karijere, Lihtenštajn transformiše postojeće slike - ne samo stripova i reklame, nego i poznata dela Pabla Pikasa i Henrija Matisa – otvara pitanja o autorstvu i originalnosti. Njegov stil karakteriše određena napetost između prividne površnosti njegovih slika, uvek ugrađen u fino podešene kompozicije, i vrlo intelektualni pristup prema društvenoj ulozi umetnika i značaju slike u post-industrijskom svetu. Slikajući tehnikom koja je delovala kao mehanička grafička reprodukcija je izuzeo lični gest, potez i rukopis što je u to vreme bio potpuno drugačiji pristup od dominantnog apstrakntnog ekspresionizma i gestualnog slikarstva. Na taj način je Lihtenštajnova tehnika postala njegov potpis, naizgled bez vidljivog ličnog gesta.

Radovi su bili postavljeni u trinaest soba i svaka soba je nosila poseban naslov.

Soba 1: Potezi četke. Soba 2: Rani pop. Soba 3: Crno i belo. Soba 4: Rat i romansa. Soba 5: Pejsaži. Soba 6: Moderno. Soba 7: Umetnost o umetnosti. Soba 8: Radionice umetnika. Soba 9: Ogledala i frizovi. Soba 10: Savršeno/nesavršeno. Soba 11: Kasni aktovi. Soba 12: Od Alfe do Omege: Rane apstraktne slike i kasniji radovi "Potezi četke". Soba 13: Kineski Pejsaži.

U ovom prikazu ćemo na krako ući u sobu 4 i sobu 12.

Soba 4: Rat i romansa

Ubrzo pošto je 1961. njujorški art dealer Leo Castelli predložio da zastupa Lichtensteina, umetnik se okrenuo prema dva predmeta koja su trebala da ga proslave: ratu i romansi (Lihtenštajn je 1943. prekinuo studije i bio angažovan naredne tri godine kao američki vojnik, pr.a). Kultne pop slike su preko noći postigle uspeh ali su takođe izazvale burne reakcije u kulturnom svetu.

Po uzoru na stripove, kao što su "Svi Američki ratnici" (All-American Men of War) i "Devojačke romanse" (Girls'Romances), slike rata i romanse se bave melodramatičnim pričama i stereotipom uloge polova raširenim u američkim medijima, uključujući film. Takav izbor otkriva Lihtenštajnov interes za "plodne trenutke" - poentu iz koje se može zamisliti cela priča.

Dramatični krupni planovi ženskih lica, kao što su "Devojka koja se davi" (Drowning Girl, 1963) ili "Bez nade" (Hopeless, 1963) predstavljaju žene u raznim stanjima ljubavnih problema, nedoumice i nevolje. Ratnim slikama dominiraju nasillje i vatreno oružje. U "Bratatat!" 1962 muški borac se žestoko ustremio na svoju metu; u drugim slikama, eksplozije stoje same za sebe.

"Whaam!" (1963) otkriva kako je Lihtenštajn pažljivo preradio svoju izvornu sliku uklanjanjem detalja, brisanjem ili preuređivanjem stirp-oblaka sa tekstom. Predstavljajući trag rakete horizontalno, a ne dijagonalno, pooštrava dramu i daje više težine neprijatelju pojedincu. "Interesovalo me je da materijal sa puno naboja predstavim vrlo ogoljenim, tehničkim, gotovo inženjerskim crtačkim stilom", rekao je Lihtenštajn.

Soba 12: Od Alfe de Omege: Rane apstraktne slike i kasniji radovi "Potezi četke"

Ova soba osvetljava grupu slika iz ranog periode 1959-60. kada Lihtenštajn pokušava da se priključi apstraktnom ekspresionizmu. To je bogato i živopisno eksperimentisanje bojom koje je obiležilo prelazno razdoblje za umetnika. Lihtenštajn je uskoro napustio ovaj slikarski stil u potrazi za sopstvenim pop rečnikom.

Na kraju svog života, "Potezi četke" se ponovno pojavljuju s iznenađujućim novim značenjima. 1996. je započeo manje poznatu seriju malih slika koje je nazvao "Poništavajući Potezi četke" (potezi četke koji se ne nanose nego uklanjaju) na kojima su rukom slikani, široko nanošeni potezi četke suočeni sa geometrijskim oblicima. Za razliku od monumentalnih atkova napravljenih u isto vreme, ove male kasne slike se mogu posmatrati kao mirne, gotovo jednostavne meditacije na samu suštinu slikarstva. U njima se dva suprotstavljena pristupa slikarstvu - spontano oslobađanje naspram kontrolisanog nanošenja – spajaju kroz slikarski potez.

Za ovaj prikaz izložbe korišćene su i informacije iz propratnog press materijala Galerije Tate Modern. Izloža je održana od 21. februara do 27. maja 2013. u Londonu.

PS. Lihtenštajn je predmete i teme svog umetničkog rada nalazio u opštoj, masovnoj, popularnoj kulturi i preveo ih u jedinstveno i lično umetničko delo koje kritikuje otuđenje. Lihtenštajnova dela u isto vreme govore o otđenosti čoveka našega vremena ali su i sama postala predmet masovne reprodukcije.

SAGA Press za Art magazin