Prva retrospektiva Julija Knifera
ImageMuzej savremene umetnosti u Zagrebu priprema za jesen prvu retrospektivnu izložbu Julija Knifera (1924 - 2004), hrvatskog umetnika prepoznatljivog po formi meandra i jednog od osnivača uticajne grupe Gorgona koji je nekonvencionalnim pristupom mediju slikarstva obeležio drugu polovinu 20. veka na ovim prostorima i šire. Retrospektivna izložba "Julije Knifer – bez kompromisa" najavljena je od 20. septembra do 6. decembra 2014.Image

Image

Uz izbor ključnih dela iz fundusa Muzeja savremene umetnosti u Zagrebu, izložba će obuhvatiti i radove pozajmljene iz mnogih privatnih i javnih kolekcija, među kojima su i najznačajnije svetske zbirke moderne i savremene umetnosti, poput Muzeja moderne umetnosit (MoMA) u Njujorku, Centra "Žorž Pompidu" u Parizu, Muzeja moderne i savremene umetnosti (Mamco) u Ženevi... Neka od tih dela nikada pre nisu bila izložena u Hrvatskoj.

Knifer je u svetu umetnosti postao prepoznatljiv po geometrijskoj formi meandra do kojeg dolazi početkom 60-ih godina, tragajući za krajnjom redukcijom svih izražajnih elemenata.

"U roku od nekoliko meseci došao sam tako reći do kraja, to jest do crnobele slike (koju sam nazvao anti-slikom), do meandra od kojeg se dalje jednostavnije ne može", izjavio je svojevremeno Knifer, koji je prvu samostalnu izložbu u Zagrebu imao 1962. u Studiju G grupe Gorgona, a potom 1966. u Galeriji savremene umetnosti.

Težeći svođenju izraza na što jednostavnije oblike još za vreme studija na Akademiji likovnih umetnosti u Zagrebu (1951 - 1957), usvojenim jezikom kubizma od prepoznatljivih motiva iz stvarnosti (pejzaža, portreta), Knifer je krenuo prema sasvim apstraktnom izrazu. Sve ono što je kasnije ponavljao u radu, nagovestio je još pre upisa na akademiju - serijom autoportreta koji su kontinuirano nastajali od 1949. do 1952. godine kao svojevrsni dnevnički zapisi.

Krivudava reka Meandar u likovnoj umetnosti postala je sinonim večnog proticanja života. Knifer je taj arhaični simbol dopunio vlastitim, individualnim tumačenjima, otvarajući najjednostavnijim mogućim ali krajnjim i suprostavljenim vizuelnim sredstvima složena pitanja o ljudskoj egzistenciji, naveo je Muzej savremene umetnosti u najavi izložbe, čija je kustoskinja Radmila Iva Janković, a saradnici Ana Knifer i prof. dr. Zvonko Maković.

"Verovatno sam svoje poslednje slike već načinio, a prve možda nisam", rečenica je koja se logikom meandra neprestano ponavlja u njegovim "Zapisma" iz 1976, pružajući ključ za ulazak u svet u kojem hronologija i kontinuitet nemaju nikakvo značenje.

Kniferov jezik stroge geometrije neprestano je provocirao svrstavanje u različite pravce svetske posleratne umetnosti (konstruktivizam, minimalizam, primarno slikarstvo), omogućivši mu još od ranih 60-ih godina 20. veka učešće na važnim svetskim izložbama. Ipak, Kniferovo stvarno duhovno ishodište pripadalo je neoavangardnoj grupi Gorgona (1959 - 1966) čiji su članovi pronalazili polazišta za nekonvencionalno umetničko delovanje u filozofiji egzistencijalizma, apsurda i zena, stvarajući platformu novim umetničkim pojavama koje će zaživeti jednu deceniju kasnije.

Kniferov procesualan, krajnje disciplinovan i gotovo asketski pristup "radikalne volje" do krajnosti je manifestovan u seriji crteža-meandara koje je započeo krajem 80-ih godina, kada tragom grafitne olovke mesecima, do krajnjeg zasićenja, prekriva površine papira, upisujući u njih vreme vlastitog bivanja.

Rođen 1924. godine u Osijeku, Knifer je preminuo u decembru 2004. u Parizu, gde je živeo od kraja 80-ih. Bio je suosnivač i član umetničke grupe Gorgona (1959) i blizak pokretu Nove tendencije početkom 60-ih.

Od pojave posleratne apstrakcije i konstruktivne umetnosti, Gorgone, Novih tendencija, konceptualne umetnosti, analitičke, umetnosti znaka, nove vizuelnosti, repetativne, do umetnosti čiste forme, Knifer je uvek pratio isti model crnog i belog meandra.

Po dva puta je predstavljao Hrvatsku na bijenalima u Sao Paolu (1979. i 1981.) i Veneciji (1976. i 2001.). Obeležio je ne samo hrvatsku, već i drugu polovinu 20. veka u umetnosti na prostoru bivše Jugoslavije i šire.

Posthumnu počast odale su mu u januaru 2005. godine i kolege i prijatelji u Beogradu - minutom ćutanja na platou ispred bivšeg restorana "Zagreb" u Knez Mihailovoj ulici. Prijatelji i poštovaoci Kniferove umetnosti odali su poštu Kniferu okupivši se u formi meandra.

Izvor: SEEcult