Đorđe Ivačković (1930 - 2012) - Retrospektivna izložba
ImageNOVI SAD. Muzej savremene umetnosti Vojvodine predstavlja od 16. decembra 2014. do 10. januara 2015. retrospektivnu izložbu Đorđa Ivačkovića (1930 - 2012). Autor izložbe je Galerija RIMA iz Kragujevca. Kustosi su dr Ješa Denegri i Nevena Martinović. Ovo je prva sveobuhvatna retrospektiva Đorđa Ivačkovića, jednog od najznačajnijih srpskih slikara apstrakcije druge polovine XX veka.Image

Image

Izložba u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine predstavlja deo izložbeno - izdavačkog projekta koji je pokrenula Galerija RIMA sa ciljem revitalizacije Ivačkovićeve stvaralačke ličnosti i opusa. Prethodna izložba priređena je u Galeriji RIMA (septembar 2014) i na njoj su bile prikazane slike iz Ivačkovićeve prve pariske decenije. Istovremeno publikovana je prva monografija o umetniku (autori J. Denegri i N. Martinović, izdavač Galerija RIMA). Pored monografije, povodom izložbi u Kragujevcu i Novom Sadu, objavljene su i nove studije o Ivačkovićevom stvaralaštvu, u okviru izložbenih kataloga. Sve tri publikacije daju celovit uvid u umetnikov stvaralački put i dostupne su posetiocima tokom trajanja izložbe u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine.

ImageU Novom Sadu, gradu u kome je završio srednju školu, Ivačković je poslednji put izlagao davne 1988. godine. U pitanju je bila putujuća izložba koja je krenula iz beogradskog Kulturnog centra 1988. i završila se u zagrebačkoj Galeriji Doma JNA 1989. godine. Povodom te izložbe pojavila su se prva ozbiljnija tumačenja njegovog stvaralaštva u domaćoj likovnoj kritici (J. Denegri, T. Maroević). Danas, više od dvadeset godina kasnije, na izložbi u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine, kroz postavku i izložbenu publikaciju, u prilici smo da još dublje utonemo u tajne Ivačkovićevog shvatanja i stvaranja slike.

Ivačkovićev životni i stvaralački put bili su po mnogo čemu posebni. Slikarstvom je počeo da se bavi kao student arhitekture, a kao autodidakt za svoje početne uzore je izabrao inostrane umetnike, nosioce francuske lirske apstrakcije i američkog apstraktnog ekspresionizma. Otuda se opredelio da se kao slikar razvija na izvoru aktuelinih umetničkih strujanja - početkom šezdesetih je otputovao u Pariz, a da prethodno u Beogradu i Jugoslaviji nijednom nije izlagao svoje radove niti bio prepoznat kao slikar. Nasuprot tome, bio je poznat kao Đoka Bap, aktivni učesnik beogradske džez scene pedesetih.

Već tokom prvih pet godina života u Gradu svetlosti Ivačković postaje miljenik francuske likovne kritike, a mladi predstavnici Udruženja likovnih kritičara biraju ga u selekciju Francuske na međunarodnom Pariskom bijenalu 1965. godine. Tom prilikom prvi put ga otkriva jugoslovenska stručna javnost, da bi tokom osme i devete decenije on postao poznat i u zemlji svog porekla kao učesnik najznačajnijih likovnih smotri ali i kao samostalni izlagač (izložbe 1971, 1977, 1981 i 1988/89). Za sve to vreme živi i stvara u Francuskoj kao istaknuti učesnik pariske likovne scene. O njemu pišu najugledniji francuski kritičari poput Budaja, Šalimoa, Tasea, Kabana, Ragona, Pole Got je i drugih, a njegovo slikarstvo postaje izuzetno traženo u pariskom galerijskom sistemu. Svojim beskompromisnim stavom u umetnosti uspeo je da izgradi autentičan likovni izraz u domenu čiste apstrakcije - kojim je sebi obezbedio posebno mesto između tradicije lirske i aktuelnosti analitičke apstrakcije. Već početkom sedamdesetih njegove slike je počeo da otkupljuje Muzej savremene umetnosti u Beogradu i da ih svrstava u glavne izložbene preglede savremene jugoslovenske umetnosti koji su tokom sedamdesetih obišli zemlje zapadne Evrope. Do kraja devete decenije Ivačković je postao nezaobilazni akter i francuske i jugoslovenske likovne scene, a njegovo slikarstvo je kao deo kolekcije Muzeja savremene umetnosti u Beogradu istorijski potvrđeno. Istovremeno njegova dela su postala deo uglednih privatnih kolekcija u zemlji i inostranstvu.

Međutim, zbog činjenice da je Ivačković bio skromna i povučena ličnost, da je čitav svoj životni i stvaralački vek proveo u Parizu, te da je relativno retko izlagao u Srbiji, i konačno da je poslednjih dvadesetak godina svog života gotovo prestao da slika i da se pojavljuje u javnosti - zbog svega ovoga, dodajući i težak period za kulturnu i muzejsku delatnost u našoj zemlji od devedesetih godina XX veka - danas smo se našli u s ituaciji da je potrebno obnoviti sećanje na Ivačkovića i podsetiti na istorijsko - umetnički značaj njegovog slikarstva.


Đorđe Ivačković (1930, Horgoš - 2012, Pariz). Ivačković je završio Mešovitu gimnaziju u Novom Sadu (1948) i Arhitektonski fakultet u Beogradu (1955). Od detinjstva je svirao klavir i bio muzički obrazovan, a tokom studija njegovo interesovanje u sferi muzike okreće se ka džezu koji de čitavog života ostati njegova velika ljubav. Pored muzike Ivačković je pokazivao sklonost ka likovnim umetnostima a susret sa apstraktnim francuskim i američkim slikarstvom na izložbama u Beogradu tokom pedesetih godina XX veka presudno de uticati na njegovo umetničko opredeljenje. Nakon završetka studija i odsluženja vojnog roka (1956) odlučuje da se posveti slikarstvu kao svom životnom pozivu, te putuje po Evropi kako bi se upoznao sa savremenim tendencijama u likovnim umetnostima (Italija 1957, Nemačka 1959). Krajem 1961. godine iz Beograda se trajno seli u Pariz gde de nastati njegov gotovo celokupan stvaralački opusa.

Javno predstavljanje svog slikarstva Ivačković započinje u Francuskoj 1962, a ved naredne godine priređuje svoju prvu samostalnu izložbu u Parizu. Učešće na IV Međunarodnom bijenalu mladih umetnika u Parizu (1965) donosi mu široko priznanje u francuskoj sredini, kao i prvi susret jugoslovenske stručne javnosti sa njegovim slikarstvom. Od 1967. godine počinje da izlaže u Jugoslaviji, a svoju prvu samostalnu izložbu u rodnoj zemlji priređuje 1971. godine u Beogradu. Tokom sedamdesetih godina XX veka, paralelno sa izlagačkom aktivnošću u Francuskoj, Ivačković učestvuje na najznačajnijim likovnim smotrama u Jugoslaviji, njegove slike ulaze u zbirku Muzeja savremene umetnosti u Beogradu i postaju deo putujućih izložbi kojima se Jugoslavija predstavlja u svetu. Osma i deveta decenija XX veka su period Ivačkovićeve stvaralačke zrelosti kada najviše slika, izlaže na francuskim Salonima i sarađuje sa privatnim pariskim galerijama koje ga zastupaju i na FIAC-u. O njemu pišu ugledni francuski likovni kritičari poput Budaja, Pole Gotje, Kabana, Šalimoa, Tasea i drugih.

Od sredine devedesetih godina Ivačković sve ređe izlaže i manje slika. Poslednju samostalnu izložbu u Parizu održava 1997. godine a usled opštih nepovoljnih okolnosti koje su zadesile Srbiju nakon raspada Jugoslavije u rodnoj zemlji neće izlagati sve do 2009. godine. Poslednju samostalnu izložbu priredio je u Galeriji RIMA, u Kragujevcu 2011. godine. Preminuo je u Parizu 13. jula 2012.