Godišnjica Novosadske racije: sećanje na Bogdana Šuputa
ImageNOVI SAD. Spomen-zbirka Pavla Beljanskog, u znak obeležavanja godišnjice Novosadske racije i sećanja na žrtve tokom januara 1942. godine, izložiće delo Bogdana Šuputa "Štrand zimi" (1935). Akvarel poznatog umetnika ubijenog 23. januara, u Novosadskoj raciji, biće izložen od 21. januara 2015. kada se obeležava njen početak, do utorka 27. januara 2015, Međunarodnog dana sećanja na žrtve Holokausta.Image

Image

Slikar Bogdan Šuput (Sisak, 1914 – Novi Sad, 1942), od napuštanja gimnazije, u kojoj je bio nagrađen za izvanredan uspeh u crtanju, pohađa Umetničku školu u Beogradu, kod profesora Ljube Ivanovića (1932–38). Ubrzo stiče naklonost kritike, kao i brojne prijatelje, poput Ljubice Cuce Sokić i Peđe Milosavljevića, što je imalo poseban značaj za njegov umetnički razvoj. Povremeno boravi u Parizu, gde učestvuje u osnivanju Udruženja jugoslovenskih likovnih umetnika koji tamo žive. Objavljuje grafike sa socijalnom tematikom u almanahu Vojvođanski zbornik i u časopisu Naš život u Novom Sadu, a istovremeno objavljuje grafike i karikature u listovima Dan, Politika, Reggeli Újság i Ošišani jež. Redovno nastupa na Prolećnim i Jesenjim salonima u Beogradu, grupnim izložbama, kao i samostalno u Novom Sadu 1938. godine, kada dobija i Politikinu nagradu za slikarstvo. Sa Jugoslovenskim umetnicima nastupa u Parizu i Hagu 1939, a sledeće godine izlaže u Beogradu i Zagrebu, kao član grupe „Desetorica“. Krajem 1940. je na odsluženju vojnog roka u Sarajevu, a potom do kraja 1941. u zarobljeništvu.

Tragičnom smrću u Novosadskoj raciji prerano je okončan život ovog talentovanog mladog umetnika, koji je u duhu intimističke poetike pariske škole slikao predele, gradske pejzaže, enterijere, portrete, a kroz grafiku se približio socijalnoj umetnosti. Pored pomenutog akvarela Štrand zimi, u okviru Likovne zbirke Spomen-zbirke Pavla Beljanskog čuva se još trideset radova Bogdana Šuputa, među kojima su i skica za čuvenu sliku Lobanje (1939), Portret slikara Ljube Ivanovića (1934), kao i Kroki slikara Peđe Milosavljevića (1938), njegovog velikog prijatelja.

Ovom kamernom postavkom ujedno će biti obeležen Međunarodni dan sećanja na žrtve Holokausta (27. januar). Među žtvama su bili i mnogi poznati umetnici. Posle izbijanja Drugog svetskog rata Petar Lubarda, Ivan Radović, Veljko Stanojević, Dušan Vlajić, Pavle Vasić i drugi, dospeli su u zarobljeništvo. Milica Zorić, Risto Stijović, Aleksandar Deroko u logor na Banjici, a Erih Šlomović na Sajmište gde je i stradao. Prilikom bombardovanja Beograda gine Milica Bešević, Bora Baruh streljan je u Jajincima 1942. godine, a iste godine ubijeni su – Sava Šumanović u Sremskoj Mitrovici i Bogdan Šuput, u Novom Sadu. Drugi od trojice nastradalih članova grupe "Desetorica", Jurica Ribar godine 1943. godine, a Dušan Vlajić 1945. umire od posledica bolesti dobijene u zarobljeništvu. Kosta Hakman odveden je 1941. u logor u Dortmundu. U Beograd je vraćen 1944. kao težak bolesnik i nikad se nije oporavio. Uprkos tragičnim posledicama rata i stradanju, ovi umetnici iza sebe su ostavili značajan trag u istoriji moderne umetnosti prve polovine XX veka.