Momčilo Moma Marković: pejsaž kao sublimacija
ImageBEOGRAD. Prodajna galerija "Beograd" predstavlja od 12. februara do 2. marta 2015. autorsku izložbu Srđana Đileta Markovića koja obuhvata radove Mome Markovića iz ciklusa "Anatomija prostora" nastale tokom pedesetih i šezdesetih godina 20. veka, crteže i slike od kojih većina do sada nije predstavljena beogradskoj publici.Image

Image

Reč je o vremenu kada je umetnik svoje crtačko umeće transponovao u apstrahovane strukture disciplinovano građene kontrastiranjem pigmenata i slikarskih veziva sa složenom vizuelnom morfologijom tla u radovima na papiru. Moma Marković (1927–2013) bio je dugugodišnji profesor Fakulteta primenjenih umetnosti u Beogradu, ilustrator lista "Politika", renomirani slkar i pedagog. Jedan je od osnivača umetničke grupe "Danas" zajedno sa Damnjanom, Markom Krsmanovićem i Slobodanom Pejovićem.

Početkom šezdesetih godina apstraktna umetnost je u Srbiji naišla na zid nerazumevanja i ignorancije. Veći deo enformelističke produkcije je insistirao na materijalnosti slike, herojskom gestu i kolažiranju neslikarskih materijala na samo platno. To nije slučaj sa Markovićem koji je razvio jedan asketski postupak, radikalno minimizirajući kolorističku paletu, čak i fizički udeo samog slikara u procesu kreacije.

Izabraši tehnološki proces koji ga je približio idealu da "slika samu sebe slika" kao što priroda samu sebe stvara, Marković ciklusom "Anatomija prostora" anticipira fraktalne strukture u kojima su detalji identični celini. Bravurozna tesktura postaje glavni akter... sa otvorenim reminiscencijama na geološke procese i subjektivnost perceptivnog procesa. Čak i u njegovim najapstraktnijim radovima, uvek je prisutna snažna asocijacija na pejsaž... u stilu legendarne Polokove maskime "Ja ne slikam po prirodi. Ja sam priroda". Markovićevi pejsaži su više kosmogonija nego pleneristički zapis. Jedinstvena energija koja oblikuje i mikro i makro kosmos je prava tema njegovih slika.

Srđan Đile Marković,
vizuelni umetnik
(iz predgovora kataloga)