Radovan Trnavac Mića - Retrospektivna izložba slika
ImageZRENJANIN. Savremena galerija Zrenjanin predstavlja od 6. do 17. aprila 2015. retrospektivnu izložbu slika Radovana Trnavca Miće pod nazivom "Juče, danas, sutra". Radovan Trnavac Mića (1950, Kragujevac) je diplomirao na Likovnoj akademiji u Beogradu, na slikarskom odseku, u klasi profesora Mladena Srbinovića. Živeo je u Americi, gde je kao umetnik stekao veliki ugled. Izlagao je sa najznačajnijim imenima XX veka kao što su Pikaso, Raušenberg, Lihenštajn, Vorhol i mnogi drugi.Image

Image

Radovan Trnavac Mića počinje svoje umetničko putovanje u vreme burnih dešavanja kako na umetničkom tako i na širem društvenom planu. Nezavisno od aktuelnih istraživanja u umetnosti druge polovine dvadesetog veka, figuralno slikarstvo je održalo svoj kontinuitet, ali za razliku od realističkog slikarstva prethodnog perioda figuralno slikarstvo je od početka šezdesetih godina prošlog veka promenilo svoj tematski repertoar kao i koncepciju funkcije slike. Dok je klasično realističko slikarstvo često prelazilo u čisti estetizam, nova figuracija se okrenula prema aktuelnim društvenim i političkim problemima, odnosno prema svojevrsnoj društvenoj kritici. Sledeći principe koje je definisao Leonid Šejka, pa kasnije umetnici koji su obnavljali predmetnost, Radovan Trnavac Mića teži da svoju umetnost iskazuje kao izraz subjektivne umetničke projekcije sa prisustvom emotivnog, idejnog i kritičkog stava.

Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošlog veka slike Radovana Trnavca Miće nastanjuju ljudi, često u pozama antičkih statua, koji su ugroženi mnoštvom predmeta. Čovek je zatrpan, prekriven, obmotan predmetima koji mu ugrožavaju egzistenciju, ograničavaju ga ili mu često onemogućavaju prostor kretanja i življenja. Trnavac se naslanja na temu Šejkinog Đubrišta stavljajući je u aktuelni kontekst potrošačkog društva osamdesetih godina prošlog veka koje, sa sada već razvijenom tehnologijom, proizvodi predmete, često sasvim banalne i nepotrebne, pretvarajući čovekov život u neku vrstu, po Trifunoviću "besmislenog antikvarijata u kome se gubi smisao njegovog postojanja". U pitanju su odbačeni, nepotrebni predmeti i materijali, često bez prave upotrebne vrednosti, apsurdni objekti. Umetnik ove predmete smešta u neobične odnose prilikom čega uočavamo umetnikove sklonosti prema poetici nadrealizma, kao i nasleđu dadaističkih i kubističkih istraživanja. Slično umetnicima ovih umetničkih pravaca i Trnavac se u prodiranju u svakodnevni život uglavnom služi običnim, banalnim predmetima, kao i odnosom čoveka prema njima, aludirajući na metež i neodređene asocijacije o unutrašnjem stanju čoveka u datoj društveno-političkoj situaciji. U slikarstvu Radovana Trnavca Miće upravo je ljudska figura posrednik između života i simbolike, između istorije i naracije. U ranim delima ovog umetnika možemo uočiti svojevrstan tip angažovanosti koji se ogleda u bizarnoj temi, preciznom, gotovo ilustrativnom crtežu izvedenom tradicionalnim slikarskim sredstvima i intimni doživljaj savremenog društva.

U delima koja nastaju nakon umetnikovog prelaska za Njujork angažovani aspekti njegove umetnosti čini se više dobijaju simboličnu funkciju, a literarno-filozofska potka postaje dominantnija. Dela odlikuje simbolična figuracija, naracija je svedena, a do izražaja dolazi metaforično razmišljanje o čovekovoj egzistenciji i životu uopšte. U ovim delima umetnik nastoji da sačuva pikturalne vrednosti u, na prvi pogled, zagonetnim i metaforičkim sadržajima svojih slika i da ove likovne elemente dovede u estetički sklad sa svojim kontemplacijama. Iako na slikama dominira poetika iracionalnog i enigmatskog, a literarno-poetska misao se preobražava u simbole, umetnik i dalje ostaje društveno svestan i teži da kroz svoja dela čovečanstvu pošalje univerzalne poruke.

Kao njegov duhovni uzor Leonid Šejka i Radovan Mića Trnavac se u svojim delima zalaže za jedinstvo umetnosti, etike i estetike kroz neku vrstu obnovljenog vida humanističkog pogleda na svet prisutnog u nekim ranijim epohama. Retrospektivna izložba "Juče, danas, sutra", Radovana Trnavca Miće ukazuje na kontinuitet umetnikovog stvaralaštva koji se ogleda u negovanju klasičnih vrednosti likovne umetnosti, kao i umetnikovoj zabrinutosti za čoveka i njegovu budućnost.

Sunčica Lambić Fenjčev