Rajna Krulj - Slike
ImageZRENJANIN. U Salonu Narodnog muzeja Zrenjanin, od 7. jula do 17. avgusta 2015, biće otvorena izložba pod nazivom "Zapamti ovaj svet, o zapamti ga, ipak – radovi Rajne Krulj". Studirala je medicinu i književnost, a diplomirala je na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, odsek slikarstvo, u klasi prof. Halila Tikveše i prof. Jovana Rakidžića. Dobitnik je nagrade "Milivoj Nikolajević" za crtež-studiju i za najbolji ostvareni uspeh na prvoj godini studija.Image

Image

Ova izložba sa pratećim katalogom predstavlja stvaralaštvo umetnice Rajne Krulj – njene slike, crteže, stihove, dokumentarni materijal, a biće prikazan i autorski film "Noć svetla, svetla kao dan". Оsnovno interesovanje Rajne Krulj je čovek kojeg predstavlja uvek u snažnoj ekspresiji, izrazite psihologizacije i karakterizacije, bilo da je reč o radovima malog formata ili monumentalnim kompozicijama.

Ovom izložbom publika će imati priliku da se upozna za različitim interesovanjima i radovima slikarke, od njenog perioda studiranja na novosadskoj Akademiji umetnosti do danas. Većina dela se nalazi u privatnom vlasništvu i retko su ili nikad nisu bila izlagana, a njeno literarno stvaralaštvo koje do sada nije publikovano otkriva Rajnu Krulj kao pesnika posebnog senzibiliteta.

Odmaknuti se od radova umetnice Rajne Krulj i sagledati njihovu osobenost i vrednost, u pokušaju da se bude objektivan i profesionalan u svom poslu, moguće je. Odmaknuti se od same Rajne, a ne razmišljati o slojevitosti, ujedno i o jednostavnosti njene unutrašnje lepote i vrednoće, teško je izvodljivo. Jednako kao što je teško ne osećati se povlašćenim saučesnikom i svedokom njenog stvaranja i darivanja. Bez namere da banalizujem njenu prirodu, a sa željom da najbliže opišem Rajnu kakvu svi poznajemo, prisećam se razgovora sa zajedničkom prijateljicom koja mi je na pitanje šta radi naša Rajna jednom prilikom rekla: "Ma znaš ti nju, samo ide okolo i voli!"

U Rajninoj ljubavi je zapravo najlepše to što joj je predodređena bezuslovnost i neselektivnost. Ima je u njenim slikama i crtežima, ima je u njenim stihovima i rečenicama, ima je u filmskom kadru i svakoj iznenadnoj i dobro razrađenoj inspiraciji, a zapravo najviše je ima u njoj samoj. Kao takva je podložna beskonačnosti i trajnosti i zato ne iznenađuje konstatacija da ta beskonačnost zri u svakom malom nezaboravu.

Olivera Skoko