Stoja Džebrić - Grafike
ImageNOVI SAD. Mali likovni salon predstavlja od 6. do 18. jula 2015. grafike Stoje Džebrić (1967, Prijedor). Diplomirala je na Fakultetu primenjenih umetnosti i dizajna u Beogradu. Završila postdiplomske studije na istom fakultetu u klasi profesora Božidara Džmerkovića. Dobitnica je nagrade za grafiku "Rista i Beta Vukanović" (1993).Image

Image

Beogradska umetnica Stoja Džebrić motive svojih grafika malenog formata oduvek oblikuje sažimanjem podataka, približavajući se amblematskom tipu saopštenja. U kome se kao osa pojedinačnog kompozicionog rešenja pojavljuje, ili samo jedan objekat, ili smisaono naglašena skupina više manjih. Lirsko-refleksivni poetski zvuk njenog dela, prožet usputnim tragovima veoma delikatnog humora, upućuje posmatrača u posebno intonirani pledoaje, čvrsto sazdan na iskustvenim spoznajama i neskriveno ličnom odnosu prema svetu oko sebe. Ne izostaju iz ove formativne sprege ni snažne životonosne želje umetnice, niti svakodnevno, preispitujuće, plodonosno obraćanje unutrašnjem Ja. Inicirani složenošću razloga a još više pozitivnim ishodima evolutivnih procesa Stojinog vlastitog bića, ovi su motivi odeveni u lepršavo skrojene, simbolične inscenacije života, sa uočljivim oznakama optimizma i detinjske nevinosti, odnoseći se, pritom, na suštinski važna dešavanja u pojedinim etapama života, pripovedajući dosledno, od ploče do ploče, od otiska do otiska, jezikom mudrih i nežnih metafora prepoznatih tajni.

U ovom nizu grafika, koji je nastajao u periodu 2008 -2015. godine, umetnica je, unoseći očite likovne i tehničke novine, brižljivo ispratila misaonu sadržajnost i samosvojnu poetiku odgovarajućom primenom prepletaja slikarskog načina razmišljanja i temeljno odnegovanog grafičkog jezika. Objedinjene tehnikom chine collé*/šin kole - koja podrazumeva otiskivanje pripremljene ploče na strukturno nežniji i porozniji, relativno transparentan ručno izvedeni, najčešće japanski papir, apliciran na redovni grafički – grafike Stoje Džebrić superiorno osvajaju novu dimenziju likovne mekote. Shodno tome, i neke nove mogućnosti na planu svetlosne igre.

Motivi su na većini grafika biljni, što nije slučajno, jer su krhkost i istovremena egzistencijalna žilavost biljnog sveta idealan transfer ka simboličkom sistemu, koji je deo Stojine poetske misli. Umetnica ih je sa očitom ljubavlju i punim razumevanjem, nežno i energično urezivala u lino-ploče, a otiskivala ih je tehnikom linoreza i na grafički i na ručno izvedeni papir, preklapajući dve različite matrice (dva crteža) i dve, do tri boje, odnosno prolaza kroz presu. Osnovni koloritski ton je diktirao ručno rađeni papir različitih boja, igrajući dvostruku ulogu – podrške simboličkoj semantici i pozadine, uslovno shvaćene, jer je dovoljno vidljivo propuštao sliku otiska sa grafičkog papira, koja u likovnoj celini figurira kao senka. U poetskom smislu kao priviđenje. Postaje jasno da je u ovoj razuđenoj likovnoj igri naglašenog kolorizma i pritajenog iluzionizma, porozni papir imao i ulogu neke vrste kohezionog sredstva. Pored svega, i zato što je vlastitim strukturnim svojstvima znatno doprinosio umekšavanju crtačke oštrine, kakvu, uglavnom, diktira tvrdoća matrice, ali i umetnički temperament i misao Stoje Džebrić.

Vesna Todorović