Zlatna medalja za izuzetne zasluge Miodragu B. Protiću
ImageBEOGRAD. Na inicijativu Muzeja savremene umetnosti, predsednik Republike Srbije Tomislav Nikolić je Ukazom od 10. februara 2016. godine posthumno odlikovao Miodraga B. Protića zlatnom medaljom za izuzetne zasluge u javnim i kulturnim delatnostima. Medalju je primio Predrag Protić, sin Miodraga B. Protića.Image

Image
Miodrag B. Protić na otvaranju Muzeja savremene umetnosti, 20. oktobar 1965.

Istog dana, predsednik Tomislav Nikolić je doneo i Ukaz o dodeli odlikovanja za izuzetne zasluge u oblasti arhitekture, zlatne medalje Ivanki Raspopović, takođe posthumno. Uz Ivana Antića, Ivanka Raspopović (1930-2015) je autorka projekta zgrade Muzeja savremene umetnosti u Beogradu, za koju su autori 1965. godine dobili "Oktobarsku nagradu". Tokom izrade projekta rekonstrukcije zgrade MSU, a nakon smrti Ivana Antića, nastavila je da se bori za očuvanje integriteta ovog spomenika kulture od nacionalnog značaja.

Miodrag B. Protić je 10. maja 1922. godine u Vrnjačkoj Banji. Gimnaziju je završio u Kralјevu, a diplomirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu 1950. godine. Slikarstvo je učio u slikarskoj školi Mladena Josića (1943–1944), gde su mu profesori bili Jovan Bijelić i Zora Petrović. Prvi put je izlagao 1946. godine, a član ULUS-a postao je 1948. Bio je jedan od osnivača Decembarske grupe (1955–1960). Likovnu kritiku počeo je da piše 1951. godine (NIN, Politika). Sarađivao je sa časopisom Delo uklјučivši se u polemiku "modernista" s "realistima" iz časopisa Savremenik (1955). Od 1950. do 1959. godine radio je u Ministarstvu prosvete, nauke i kulture kao referent i docnije inspektor za likovne umetnosti. Za upravnika Moderne galerije u Beogradu postavlјen je 1959. godine, a od 1965. do 1980. obavlјao je funkciju upravnika Muzeja savremene umetnosti u Beogradu. Član JAZU postao je 1966. godine. Autor je brojnih tekstova, članaka, predgovora, knjiga i monografskih studija iz oblasti kritike, teorije i istorije umetnosti. Nosilac je domaćih i inostranih nagrada, priznanja i ordena. Preminuo je u Beogradu 20. decembra 2014. u 93. godini života.

Miodrag B. Protić bio je ličnost višestrukih kulturnih uloga – slikar, likovni kritičar, istoričar i teoretičar moderne umetnosti, kustos, osnivač i dugogodišnji upravnik Muzeja savremene umetnosti, pisac memoarske literature i javni intelektualac. Tokom karijere težio je da različite oblasti svojih angažmana i obaveze koje oni podrazumevaju međusobno odvoji. U svakoj od njih ali i sveukupno ostvario je rezultate koji ga čine jednom od najznačajnijih figura u srpskoj i jugoslovenskoj kulturi druge polovine 20. veka. Protić je odigrao jednu od klјučnih uloga u promovisanju i institucionalizovanju ideja i vrednosti umetničkog modernizma u posleratnoj Jugoslaviji, zalažući se za poštovanje suštinske autonomije umetnosti i slobodu umetničkog delovanja.

Najznačajniji doprinos srpskoj i jugoslovenskoj umetnosti i kulturi Protić je dao iniciranjem ideje o osnivanju Muzeja savremene umetnosti, koji je kao upravnik organizovao prema najvišim muzeološkim i istorijskoumetničkim standardima toga vremena. Za njegovog mandata, Muzej je formirao najreprezentativniju kolekciju srpske i jugoslovenske umetnosti 20. veka, organizovao mnogobrojne izložbe i manifestacije domaće i inostrane umetnosti, promovisao našu umetnost u inostranstvu, obavlјao aktivnu međunarodnu kulturnu saradnju, razvio živu pedagošku i izdavačku delatnost i sistematski prikuplјao dokumentaciju o umetnosti ovog perioda. Zahvalјujući znanju, umeću i posvećenosti Miodraga Protića, MSU je postao prva naša moderna muzejska ustanova koja je stekla visok ugled u stručnim krugovima u zemlјi i inostranstvu.

Protić je bio autor prve stalne postavke MSU, kojom je pionirski konstruisao sintetičnu istoriju jugoslovenske umetnosti 20. veka, kao i ciklusa epohalnih studijskih izložbi "Jugoslovenska umetnost 20. veka" (1967–1986). Bio je kustos retrospektivnih izložbi velikana srpskog modernizma: Milene Pavlović Barili, Marka Čelebonovića, Jovana Bijelića, Petra Lubarde, Save Šumanovića, Nedelјka Gvozdenovića, Lazara Vozarevića, Leonida Šejke i drugih. Organizovao je međunarodne izložbe savremene umetnosti "Beograd 1977" i "Beograd 1980". Koncipirao je kapitalno muzejsko izdanje iz oblasti istorije umetničke kritike Ideje srpske umetničke kritike 1900/1950, 1–3 (1980–1981).

Objavio je više knjiga iz oblasti teorije i istorije umetnosti koje se svrstavaju među najviše naučne domete iz ove oblasti, i sve do danas predstavlјaju nezaobilazno referencijalno štivo za istraživače našeg umetničkog nasleđa: Savremenici I–II (1955, 1964), Slika i smisao (1960), Srpsko slikarstvo 20. veka (1970), Jugoslovensko slikarstvo 1900–1950 (1973), Oblik i vreme (1979), Slika i utopija (1985) i Otmica Evrope (1995). Posebnu celinu čine monografije o umetnicima koji su obeležili srpsku modernu umetnost: Sreten Stojanović (1957), Milan Konjović (1958), Milo Milunović (1959), Milena Pavlović Barili (1966), Jovan Bijelić (1972), Sava Šumanović (1985), Milica Zorić (1986), Vladimr Veličković (1986, koautor). U poslednjim decenijama života objavio je trotomno memoarsko delo Nojeva barka (1992, 1996, 2009).

Kao slikar, najpre asocijativne, a potom geometrijske apstrakcije, izlagao je na velikom broju samostalnih i grupnih izložbi u prestižnim muzejima i galerijama u zemlјi i inostranstvu. Predstavlјao je Jugoslaviju na bijenalima u Aleksandriji (1955), Tokiju (1955), Veneciji (1956) i Sao Paolu (1965). Sa članovima Decembarske grupe i ostalim predstavnicima posleratnog modernizma učestvovao je u temelјnom preobražaju srpske umetnosti od prioriteta tematskih i ideoloških ka oblikovnim i estetskim parametrima vrednosti. Zastuplјen je u svim važnijim istorijama srpske i jugoslovenske umetnosti 20. veka, kao i u brojnim međunarodnim pregledima moderne umetnosti, poput knjiga Vila Gromana Kunst unserer Zeit (1966) i Đila Dorflesa Ultima tendenze nell' arte d'oggi (1969). Retrospektivna izložba Miodraga Protića održana je u Muzeju savremene umetnosti 1982. godine.

Dobitnik je velikog broja nagrada i priznanja, među kojima su: nagrada UNESKO-a na 27. Bijenalu u Veneciji (1956), Oktobarska nagrada NO grada Beograda (1956), prva nagrada na Plavom salonu u Zadru (1974), NIN-ova nagrada "Dimitrije Tucović" za knjigu Oblik i vreme (1980), Sedmojulska nagrada SR Srbije (1985), prva nagrada na 16. Memorijalu Nadežde Petrović u Čačku (1990), nagrada Fonda "Todor Manojlović" za moderan umetnički senzibilitet u Zrenjaninu (1995), povelјa Srpske književne zadruge za životno delo (2000) i nagrada Politike (2001).

Odlikovan je Srebrnom medalјom za zasluge Čehoslovačke Socijalističke Republike (1967), ordenom komandera Kralјevine Danske Denebrog (1977), Ordenom zasluga za narod sa zlatnom zvezdom SFRJ (1981), Ordenom oficira reda umetnosti i književnosti Francuske Republike (1983) i Zlatnom medaljom za izuzetne zasluge u javnim i kulturnim delatnostima Republike Srbije (2016).