Alena Klaćikova – Grafike
ImageNOVI SAD. Galerija SULUV-a predstavlja od 14. marta do 2. aprila 2016. predstavlja grafike Alene Klaćikove (1991, Novi Sad). Završila je Akademiju umetnosti u Novom Sadu, u klasi Anice Radošević. Iste godine upisuje master studije na istom smeru. Pored grafike, intenzivno se bavi slikarstvom i crtežom. Dobitnik treće nagrade Senefelder za izuzetan uspeh iz oblasti litografije, Ofenbah, Nemačka.Image

Image

Pred nama stoje radovi mlade umetnice Alene Klaćikove, koja predstavlja svoju prvu ozbiljnu seriju grafika iznedrenih tokom završne godine osnovnih i tokom master studija. Ona se osvrće na fenomen autorefleksije, koncentrišući se na objekte glavolikog oblika. Na taj način svojim grafičkim listovima pokazuje fragmente sopstvenog mentalnog sklopa, prenoseći slobodno i nesputano svoja emotivna stanja, koja iste nose u raznim pravcima, kreirajući spektar različitih likova. Širi dijapazon ovih portreta kreira bogatiji svet, čija je veličina i punina tek nagoveštena ovim prvim ciklusom.

Branka Klaćik

Ova tema jeste rezultat misli koja me okupira u poslednje vreme i koja se odražava na moj rad, a to je upravo ta, o neverovatnoj originalnosti svega što nas okružuje. Sve što je prirodno ima svoj jedinstveni oblik i pečat, svoju blaženu svojevrsnost. Kada uzmemo jedan jednostavan motiv kao što je kaktus, možemo imati neograničen broj varijacija, koje su mene dovele do prikazivanja jedne određene forme. Ista se može posmatrati kao portret sa svojim ličnim, umetničkim identitetom.

Postepeno, tokom rada, došlo je do individualizacije pojedinačnih formi, odnosno pojavila se težnja motiva da iz oblasti neživog bića, preraste u živo ("Mislim, dakle, postojim"). Ovi glavoliki oblici teže da budu drugačiji, da postanu samostalni, emancipovani od njihovih srodnika. Oni imaju svoja imena, svoje lične odlike, svoje poreklo, jednom rečju: svoj identitet. Oni se, kao odraz mojih sopstvenih težnji, bore za to, da budu viđeni i shvaćeni u svojoj potpunosti, a da ta potpunost bude zaista istinski posebna i jednistvena. Na taj način, oni postaju vrsta pečata, kao otisak mog i njihovog individualnog, a ipak međusobno povezanog karaktera. Zamrznuti u trenutku njihove metamorfoze, oni govore o putu, daleko više nego o sopstvenom odredištu i ostvarenom cilju.

Alena Klaćikova