Pandorina kutija - Neka druga fotografija viđena od strane Jan Dibbets-a
ImagePARIZ. Specijalno za Art magazin. Pariska likovna scena, umetnička fotografija i multimedijalna umetnost (proleće 2016). Iz bogatog repertoara koji nude pariski muzeji i galerije izdvojićemo nekoliko izložbi koje ostavljaju dubok i specifičan utisak: Albert Marquet - Slikar zaustavljenog vremena, Jean Mishel Alberola - Avantura detalja i Pandorina kutija - Neka druga fotografija viđena od strane Jan Dibbets-aImage

Image
Jan Dibbets, 1986. (Wikipedia)

Istovremeno, paralelno sa izlozbom Margueta u Muzeju moderne umetnosti u Parizu otvorena je i izložba fotografija pod nazivom "Pandorina kutija - Neka druga fotografija viđena od strane Jan Dibbets-a" (25. mart - 17. jul 2016). Organizacija ove izložbe je specifična jer je fotograf Jan Dibbets pozvan od strane conservateura muzeja François Michauda da zajedno izaberu radove i naprave postavku izložbe. To je čini zaista zanimljivom, dva različita prilaza se prepliću i stapaju na jednoj izložbi: fotograf koji ima sasvim drugačiji pogled i koncept nego istoričar umetnosti. Jan Dibbets je značajan fotograf koji je više puta izlagao samostalno u ovom muzeju (1980, 1994. i 2010. godine).

Razvoj fotografije ima sasvim različit razvojni ritam nego slikarstvo, rađa se tek u 19. veku i mlada je umetnost. Organizator François Michaud kaže: "Reprodukcija je često uslov otkrića za one koji nemaju priliku da vide original", dodajući kako je Magritte voleo da vidi reprodukcije svojih radova na razglednicama ili plakatima. Ovo je još jedan važan aspekt fotografije koja omogućava svojim nastankom otkrivanje slikarstva široj publici.

Fotografija, "mlada" umetnost u svom razvoju dosta zavisi i od tehničkih dostignuća koji fotografu omogućavaju da ima različite tehničke prilaze i realizacije. Ipak, i dalje ostaje izbor objekta koji se slika, načina na koji se slika, izbor kompozicije, uhvaćenog trenutka ili realizacija umetničke ideje za koju se već ima koncept što čini da fotografija postane umetničko delo. Bez obzira na tehnički razvoj fotografi su uvek nalazili put ka umetničkom ali je neosporno da tehnički razvoj nameće različite poglede i realizacije a današnji numerički razvoj i višestruke kombinacije.

Izložba ne sledi striktno hronologiju (istoriju) fotografije, ali pokušava da izdvoji fotografije iz svih epoha kako bi dala što potpuniji pregled ove umetnosti od početka njene egzistencije do današnjih dana. U mnoštvu predstavljenih fotografija možemo ipak imati predstavu o različitim periodima u razvoju fotografije.

Izložba počinje reprodukcijom (fotografijom) "Portrait de la vicomptesse d’Haussonville" od Jean Dominique Ingres, platno slikano između 1842. i 1845. godine, a to je vreme kada započinje istorija fotografije. Slikarka je naručila fotografiju svog platna.

Obzirom da se radi o velikoj izložbi i ogromnom broju radova izdvojićemo samo jedan broj umetnika prisutnih na izložbi: Nicéphore Niépce, Gustave le Gray, Etienne-Jules Marey, Edward Muybridge, Wilson Alwyn Bentley i Etienne Léopold Trouvelot. Zatim Karl Blossfield, Man Ray, Alexandre Rodtchenko,Paul Strand, Berenice Abbott, Bruce Nauman... Među savremenim umetnicima: Liz Deschenes, James Welling, Thomas Ruff, Katharina Sieverding, Seth Price... Tu su i Walker Evans, Harold E. Edgerton, Beérénice Abbott Ana Atkins i Meret Oppenheim čija fotografija "Radiographie du crane – Rendgenski snimak lobanje" rad iz 1964. godine služi kao plakat za ovu izložbu.

Iz razgovora između Jan Dibbets i Erik Verhagena (dosije pres - izvodi iz kataloga izlozbe) pod nazivom "Prestanite da fotografišete" možemo otkriti razmišljanje fotografa i ovom prilikom i organizatora izložbe. Jan Dibbets smatra da umetnik ne treba da razmišlja o onom što je već stvoreno već o onom što još nije prikazano. Time je predlog za rad na ovoj izložbi bio prilika da sebi postavi pitanje koje fotograf sebi dok stvara ne postavlja: "Kad su mi predložili da uradim ovu izložbu, rekao sam sebi da je ovo možda trenutak da započnem takvo razmišljanje."

Čini se da se uprkos početnom stavu Jan Dibbets susreće sa velikim izazovom, jer organizovati izložbu fotografije kad si i sam fotograf tj. deo te istorije nameće ipak drugačije razmišljanje. On kaže: "Umetnik ne može da izbegne subjektivnu intuitivnu dimenziju. Ona je neizbežno lična. U tome nema sumnje. Istoričar ima istorijsku odgovornost. Ja je ne osećam." Na pitanje da li mu smeta što mora stalno da se adaptira na novu tehnologiju, on kaže: "Ne, naprotiv to je genijalno. Ti misliš da si na dobrom putu i sve se sruši ispred tvojih očiju. Fotografija je sasvim naviknuta na tu vrstu preokreta."

U današnjem vremenu fotografija postaje deo svakodnevnice jer joj tehnička dostignuća to omogućuju. Na svakom koraku vidimo ljude koji svojim mobilnim telefonima slikaju sve oko njih. Fotografija je danas dostupna svima što nije nekada bio slučaj. Možda i ta mogućnost menja odnos prema fotografiji. Razmišljajući o ovom fenomenu Jan Dibbets kaže "Prestanite da fotografišete" dodajući "Znam da je to nemoguće. Došli smo na stupanj neverovatne površnosti... Nemamo više vremena za razmišljanje..."

Šta je danas umetnička fotografija i u kojim sve oblicima nastaje je i pitanje koje se nameće nakon obilaska ove izložbe.

Prikaz: Vera Štulić