Dragoš Kalajić (1943 - 2005) - Retrospektivna izložba slika
ImageBEOGRAD. Galerija Radio televizije Srbije predstavlja od 30. juna do 16. septembra 2016. retrospektivnu izložbu Dragoša Kalajića (Beograd, 22. februar 1943 – 22. jul 2005). Studije umetnosti započeo je na beogradskoj Likovnoj akademiji a završio na rimskoj Accademia di Belle Arti. Smatran je, uz Aleksandra Dugina i Alena de Benoa, najvažnijim tradicionalnim (desnim) misliocem druge polovine dvadesetog veka.Image

Image

Uporišta za svoje stvaralaštvo Dragoš Kalajić je imao u obrazovanju započetom u klasičnoj gimnaziji, ljubavi za grčke i rimske klasike, slikarstvu iniciranom Medialom i veoma rano iskazanom interesovanju za smisao i sudbinu ideja, navodi istoričar umetnosti Dejan Đorić, autor retrospektivne izložbe slika ovog umetnika u Galeriji Radio-televizije Srbije.

Kalajić – čedo Mediale, prijatelj Leonida Šejke i Olje Ivanjicki, blizak sa Ilijom Savićem, ezoterikom u pozadini ove grupe, i sa Slobodanom Mašićem, godinama nerazdvojan od Radomira Reljića i Mira Glavurtića, bio je neprikosnoveni autoritet, arbiter elegantiarum, koga je priroda na svim planovima krajnje nesebično darovala. U Italiji, poznanik Ezre Paunda i pripadnika velikih rimskih aristokratskih porodica u nestajanju, poslednji blizak s baronom Julijusom Evolom, kada nije bilo preporučljivo družiti se s njim, Dragoš Kalajić je bio ratnik svetlosti, priređivač najboljeg srpskog izdanja o samurajima, borac i esteta na putu svile i sablje poput Jukija Mišime. U njegovom duhu sreli su se pero i mač a već u Krševini, svojoj prvoj knjizi, koju je objavio u dvadeset petoj godini, nagovestio je svoj put u sfere visoke politike. Mnogo puta su domaći i strani intelektualci (među njima i Herbert Markuze) ostajali bez reči, zaprepašćeni njegovim drskim ali neoborivim argumentima, što mu je u čestim duelima i s više protivnika donosilo simpatije publike. Emisijom Ogledalo dvadesetog veka, krajem sedamdesetih godina, umeo je da isprazni beogradske ulice.

Slikao je nadahnuto i u poslednjim godinama života i, mada teško bolestan, objavio četiri knjige, ostavio brojne tekstove pripremljene za štampu, nastupao uživo... Želeo je da iznedri "slikarstvo surovosti", ali je devedesetih otkrio čari Mediterana i solarne lepote. Šezdesetih je istraživao odnos forme i predstave, predmetnog, figuralnog i apstraktnog, ukrštaje ideja i nabrajanja, metamorfoze poetika, (dis)kontinuiranu naraciju, odnos kolažne, fragmentarne i celovite slike i delo kao likovni jezik ili koncept (ključna je slika Kružni iskaz u krugu iz 1964). Koliko blizak iskustvu pop-arta, krajem šezdesetih po koloritu možda i psihodeličnoj umetnosti, kasnije glamuroznim vidovima i tehnici hiperrealizma (slikao je i pomoću air-brush i tufovanja sunđerom), toliko se Kalajićev opus formirao na Šejkinim aglomeracijama i skladištima, kao i na medialnim idejama jedinstva suprotnosti i magije ekstrema. Piše se sada i o tome da je formirao poseban vid realizma, nazvan „hiperborejski realizam”. On je prvi pravi predstavnik naše nove figuracije i teorijski preteča svih budućih ideja obnove slike. Neslaganje sa šezdesetosmaškim pogledom na svet postepeno je usmerilo njegovo likovno delovanje ka napuštanju svih vidova istorijskih avangardi i okretanju prema estetici lepog, ezoterijskog i kosmološkog u tradicionalnom a ne kontrainicijacijskom smislu. Krajem šezdesetih napustio je avangardni tip slikarstva, veoma cenjen u tim krugovima i okrenuo se onome u šta je zaista verovao, po cenu da ne bude moderan i uspešan...

Dragoš Kalajić (Beograd, 22. februar 1943 – 22. jul 2005) studije umetnosti započeo je na beogradskoj Likovnoj akademiji a završio na rimskoj Accademia di Belle Arti 1965. godine s najvećom ocenom. Bio je član Udruženja likovnih umetnika Srbije, Udruženja književnika Srbije i Saveza pisaca Rusije. Osim likovnog i književnog stvaralaštva, bavio se likovnom kritikom i teorijom, filosofijom kulture, političkom publicistikom i izdavaštvom. Smatran je uz Aleksandra Dugina i Alena de Benoa najvažnijim tradicionalnim (desnim) misliocem druge polovine dvadesetog veka. Između 1968. i 2005. objavio je 18 knjiga u Srbiji, Hrvatskoj, Republici Srpskoj, Rusiji i Italiji a dve su izašle posthumno. U periodu od 1964. i 2004. priredio je 18 samostalnih izložbi u Rimu, Beogradu, Briselu, Zagrebu, Modeni, Milanu, Bolonji, Breši i Sremskim Karlovcima, a dve su održane posthumno. Njegovo slikarstvo predstavljeno je u nizu antologija umetnosti dvadesetog veka od Neue Formen Uda Kultermana, L’avaguardie dell’doppoguerra in Europa Enrika Krispoltija do Srpskog slikarstva XX veka Miodraga B. Protića. Kalajić je kao kritičar priredio 10 značajnih autorskih izložbi i veći broj TV emisija o umetnosti, kulturi, tradiciji i politici. Dobitnik je mnogih nagrada za likovno i književno stvaralaštvo. Živeo je i stvarao u Beogradu i Rimu.