Marion Dedić - Crteži u Staroj Kapetaniji
ImageZEMUN. Umetnička Galerija Stara Kapetanija predstavlja od 13. do 24. jula 2016. crteže Marion Dedić (1976). Diplomirala je slikarstvo na fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, u klasi prof. Zorana Vukovića. Bavi se crtežom, slikanjem i grafikom. Dobitnica je nagrade za crtež na XIV Međunarodnoj izložbi Žene slikari, Centar za kulturu Majdanpek.Image

Image

U našoj umetničkoj praksi Marion Dedić je prisutna kao samosvojna autorska ličnost. Planski, disciplinovano i dosledno, ona gradi i konstruiše svoje crteže - i tako, svesno, van aktuelnih tokova, gotovo da stvara jednu svoju "autorsku" estetiku: baziranu na profesijskom autoprofilu: tehničkim iskustvima u oblasti crteža, s jedne strane, i likovnim, izražajnim istraživanjima, s druge strane. Drugim rečima, iz spoja polaznog motiva – životinjske figure i likovne estetike, racionalnog, intuitivnog i senzibilnog, umetničkog duha crteža, spontano se iskristalisao stil Marion Dedić.

Zbog svega, ona kao ličnost, predstavlja zanimljivu pojavu u našoj likovnoj sredini; koliko vanaktuelno i netrendovsko njeno istraživanje u oblasti crteža je i "uvek moderno" zbog duhovno srodnih veza sa izvornim modernističkim nasleđem. Koristeći figure i karaktere psa i svinje ona ponire u simbolična značenja. Problem teme se retko iscrpljuje u jednoj vizuelizaciji. Najčešće je deo samo jednog ciklusa. Linija je to što sve omogućava: ona je i "reč" i duh gledanja koje je više od običnog viđenja stvarnosti. Ima u tome erotike, ima i dramatike. Ona je od onih koje ne prezaju da istaknu kako su Eros i Tanatos na "istom poslu". Oni ispunjavaju život i ne daju joj da se prebaci u svet bajkovitosti.

Monohromija je primetna ali iz nje izvire svetlost, igra oblika linija, dinamičnost, procesi koji u svom finalnom obliku dobijaju svoju strukturu, nijanse, pokrete i utisak šrafiranih površina pri čemu se forma giba, pokreće, diše, menja pozicije i samo vešto oko pronalazi i oseća život pred sobom.

Neobičnu gustinu emotivne situacije emituju i crteži sa diskretnim koloritom. Ove celine ne gube vezu sa crno-belim iskazima, već ukazuje na fleksibilnost poetike i autorsku istinsku otvorenost prema prilivu svežih ideja. Na taj način Marion Dedić ostvaruje pravu ravnotežu između dela očite tematske i jezičke povezanosti i njihovog provociranja novim kvalitetima.

Marion Dedić prikazuje isečak sveta impulsivno reagujući na provokacije sopstvenog bića. Ona promišljeno i namerno ostavlja mnogo toga nedorečenim jer i život kao večito stvaranje ne poseduje konačnu formu. Otvorenost i ćutljivost dela naglašavaju spontanost i individualnost u rasporedu elemenata u okviru jednog kompozicionog plana. Kao slikar impulsa i gestualnosti zadržava predmetnost i figuraciju koji, propušteni kroz filter istančane osećajnosti slede zagonetni "tok svesti i podsvesti" da bi, smešteni u novi kontekst slikovnog prostora izazvali različita tumačenja i ponudili širi potencijal odgovora.

To opsesivno ponavljanje samo jedne ili dve usamljene tematske okosnice (pas i svinja) unelo je, ipak, tako mnogo raznovrsnog raspoloženja i atmosfere, tako mnogo razigranih varijacija i različitih vizuelnih rešenja, da je moguće govoriti ne samo o vernosti motivu već i stalnoj identifikaciji koja prevazilazi likovnost i vizuelne probleme, i ulazi u samu suštinu bitisanja, kao ispovest pred sobom i pred nadmoćnom prirodom.

Ovi crteži Marion Dedić su važni kao buđenje nove energije u umetnosti.

Radmila Vlatković,
istoričar umetnosti