Kosta Bogdanović - Opredmećene senke III
ImageMP_art café galerija, Novi Sad. Mart 2007.
Ovo je problematika kojom se bavim nekoliko decenija. Sa ovom malom, ali meni važnom izložbom u jednom ambijentu koji neguje 'tišinu u prijateljstvu druženja u šapatu reči i uvek sjajno odabranoj tihoj muzici', ako je moguće i da jedna skromna izložba nešto tome doprinese.


Serija radova "Opredmećene senke III" je nastala na upotrbljenim ofset-folijama, čija je struktura legure hrom-aluminijuma, kao materijal čija su svojstva nerđajuća i sa efektom ogledalnih površina. To je bio povod nastavljanju jedne dosta ranije serije reljefa na materijalu hrom-čelika (ploče oko 20 mm, rađeno na glodalici) čiji su vizuelni efekti, takođe izvesna ogledalnost na nerđajućim površinama. Iz ovoh nekoliko tehničkih podataka, sadašnjom serijom pod nazivom "Opredmećene senke, I-II-III" u istom problemu, samo različitih dimenzija, pokušavam da postupkom mestimičnih i geometrizovanih pomeranja ravni u blagu reljefnu strukturu, stvorim moguću sugestivnost postojanja senke bez funkcije "vernog pratioca svih objekata", te na takav način, opet pokušaj, da tako 'osamostaljenu' senku prevedem u njen značenjski obuhvatljivi entitet. Naravno, sve su to nastojanja u uspostavljanju jednog sublimnog kontinuiteta sa celinom poetike kojom se bavim u opštem značenju oduhovljenja materijalizovane forme kroz četiri kategorije: lepo, uzvišeno, tiho i zdravo, u nastojanju da time na osavremenjen način se približim estetičkim i poetičkim načelima umetnosti starih naroda Bliskog i Dalekjog istoka, kao što su japanska, islamska i vizantijska kultura i umetnost.

To je problematika kojom se bavim nekoliko decenija. Sa ovom malom, ali meni važnom izložbom u jednom ambijentu koji neguje 'tišinu u prijateljstvu druženja u šapatu reči i uvek sjajno odabranoj tihoj muzici', ako je moguće i da jedna skromna izložba nešto tome doprinese.

Kosta Bogdanović


Kosta Bogdanović je Istoriju umetnosti završio na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1962. godine, a skulpturu je učio u ateljeu Sretena Stojanovića. Samostalno izlaže od 1964. godine na preko trideset samostalnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Tekstove o savremenoj umetnosti objavljuje u časopisima, katalozima i drugim publikacijama od 1967. godine. Osnovao Centar za vizuelnu kulturu Muzeja savremene umetnosti u Beogradu  1974. godine, gde u periodu od 1967. do 1994. radi kao kustos, muzejski savetnik i direktor (1985 - 1987).

Kao vajar, istoričar umetnosti i teoretičar vizuelne kulture svoje višedecenijsko bavljenje istorijom i teorijom umetnosti uobličio u novu multikulturalnu istorijsku disciplinu pod nazivom vizuelna kultura, koju je ustanovio kao jedinstven i nov predmet koji je uveo na Akademiji umetnosti u Sarajevu 1982. godine. Takođe je ustanovio temelje predmeta teorije vizuelne kulture, koji je uveden u postdiplomski program Akademije umetnosti u Novom Sadu 1992. godine, koji predaje do danas. Kao profesor po pozivu predaje isti predmet na postdiplomskim studijama na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu. Objavio je devet knjiga iz oblasti vizuelne kulture.