Nemački paviljon proglašen za najbolji na 57. Bijenalu umetnosti u Veneciji
ImageVENECIJA. Najboljim paviljonom na 57. Bijenalu umetnosti u Veneciji proglašen je nemački, sa projektom "Faust" umetnice Ane Imhof (Anne), a i Zlatnog lava na centralnoj izložbi "Viva Arte Viva" dobio je nemački umetnik Franc Erhard Valter (Franz Erhard Walther). U konkurenciji 85 nacionalnih učesnika, posebnu pohvalu dobio je brazilski paviljon, u kojem se predstavila Sintija Marsele (Cinthia Marcelle).Image

Image
Anne Imhof

Srebrnog lava za obećavajućeg mladog umetnika dobio je Hasan Kan (Hassan Khan) iz Velike Britanije, koji živi i radi u Kairu, a posebno su pohvaljeni američki umetnik Čarsl Atlas (Charles) i kosovski Petrit Halilaj, koji je predstavljao Kosovo 2013. godine, kada je debitovalo kao nacionalni učesnik.

Svečanom dodelom nagrada, 13. maja 2017. je i zvanično otvoreno 57. Bijenale umetnosti u Veneciji, na kojem, uz nacionalne paviljone, učestvuje i 120 umetnika iz oko 50 zemalja, koje je na centralnu izložbu "Viva Arte Viva" pozvala umetnička direktorka Kristin Masel (Christine Macel).

Kako je obrazložio žiri (Manuel J. Borja-Villel iz Španije – predsednik, Francesca Alfano Miglietti iz Italije, Amy Cheng iz Tajvana, Ntone Edjabe iz Kameruna i Mark Godfrey iz Velike Britanije), Zlatni lav za najbolji paviljon dodeljen je nemačkom za snažnu i uznemiravajuću instalaciju koja postavlja važna pitanja o današnjem vremenu, stavljajući posetioca u stanje anksioznosti. Rad Ane Imhof predstavlja originalni odgovor na arhitekturu paviljona, a kako je istaknuto, karakteriše ga i precizna postavka objekata, slika, performera i zvuka.

Višečasovni performans Ane Imhof u nemačkom paviljonu, čiji je kustos Suzana Fefer (Susanne Pfeffer), bio je favorit za Zlatnog lava u svetskim medijima, koji su prenosili da je publika za vreme trodnevnog vernisaža apsolutno poludela za tim radom.

Poslednji put Nemačka je dobila Zlatnog lava za nacionalni paviljon 2001. godine, kada je nagrada posthumno dodeljena vizuelnom i filmskom umetniku Kristofu Šlingenzifu (Christoph Schlingensief), svestranom umetniku koji je preminuo 2010. Takođe, nemačko-britanski umetnik Tino Segal (Sehgal) dobio je Zlatnog lava na centralnoj izložbi 55. Bijenala 2013. godine.

Specijalno priznanje dodeljeno je Brazilu za instalaciju u nacionalnom paviljonu koja proizvodi enigmatičan i neuravnotežen prostor u kojem se ne možete osećati sigurno. I struktura instalacije i video Sintije Marsele, u saradnji sa filmskim autorom, Tiagom Mata Machadom, izaziva zabrinutost za savremeno brazilsko društvo, naveo je žiri u obrazloženju.

Zlatnog lava za najboljeg umetnika na centralnoj izložbi dobio je Franc Erhard Valter (1939) za rad koji predstavlja različite forme, boje i materijale, ujedinjujući skulpturu i performans, u nastojanju da angažuje posetioca. Valter je nagrađen i za radikalnu i kompleksnu strukturu svog opusa kojim utiča na naše vreme i predlaže načine života u tranzitu.

Srebrni lav za mladog umetnika dodeljen je Hasanu Kanu (1979) za specijalan i intiman odnos koji njegov rad uspostavlja sa posetiocem. Njegova "Kompozicija za javni park" stvara impresivno iskustvo koje, kako je istakao žiri, na lep način prepliće političko i poetsko.

Specijalnu pohvalu dobio je Čarls Atlas (1949) za dva vizuelno raskošna i sofisticirano montirana videa kojima kroz slike prirodne i veštačke lepote, spojene sa rečima, postavlja pitanja štednje i frustracije, seksualnosti i klase.

Petrit Halilaj (1986) pohvaljen je za maštovite intervencije na arhitekturu Arsenala i Centralnog paviljona, koje održavaju odnos prema istoriji Kosova i sećanja iz detinjstva.

Izložba "Viva Arte Viva" 57. Bijenala, prema koncepciji Kristin Masel, fokusirana je na ulogu umetnika i položaj umetnosti u savremenom društvu, na koje skreće pažnju i samim nazivom kao svojevrsnim povikom - izrazom  strasti prema umetnosti i umetničkom pozivu. Umesto određene teme, izložba "Viva Arte Viva" ponudila je rute koje odražvaju radove pozvanih umetnika i njihov kontekst, a to "putovanje" podrazumeva devet poglavlja, počev od dva uvodna u centralnom paviljonu, pa preko ostalih sedam u protoru Arsenala i Đardina. Svako poglavlje predstavlja svojevrsni trans-paviljon, s obzirom na različita porekla umetnika, što je svojevrsni kontrapunkt istorijskoj organizaciji Bijenala u vidu nacionalnih paviljona, čiji broj ne prestaje da raste od kraja 90-ih.

Među 85 nacionalnih učesnika na 57. Bijenalu prvi put je ostrvska zemlja Antigva i Barbuda, zatim Kiribati, Nigerija i Kazahstan.

Izvor: SEEcult