Svetlosni ključ Branislava Vulekovića (1936 - 1997)
ImageNOVI SAD. Galerija SULUV-a, povodom dvadeset godina od smrti Branislava Vulekovića, predstavlja od 29. maja do 12. juna 2017. slike Branislava Vulekovića (1936, Kacabić - 1997, Sremska Kamenica). Akademiju likovnih umetnosti završio je u Beogradu u klasi profesora Marka Čelebonovića i Nedeljka Gvozdenovića. Dobitnik je više nagrada i priznanja. Izložene slike su u vlasništvu njegove porodice. Izbor radova za izložbu: Miloš Arsić, istoričar umetnosti.Image

Image

Savremeni kod postmoderne umetnosti u tranzicionim uslovima prilično se otegao u svojoj realizaciji dugo očekivanog rezultata - što je sasvim razumljivo. Klasične likovne discipline asimilovane su od strane novih medija, iako se jezik apsolutno "čistog" slikarstva i danas može lako prepoznati. U vremenu ideološko zamagljenih kategorizacija, slikarski posao je donkihotovski otklon, uporni hod ka istini pomoću kreacije. Slika je digitalno "iskvarena" u raznolikim kvalitetima, fotošopovski retuširana, ali slika je i najjače sredstvo komunikacije – informacija, podatak o događaju, što znači da teži istini bez obzira na mnoštvo manipulacija kojima je podvrgnuta. Nasuprot takve, korigovane stvarnosti u stalnom informativnom ratu slikama na društvenim mrežama, postoji i domen "slikarske" slike, pojave koja egzistira paralelno. Ona se bavi bojom i linijom, formom i sadržajem, svetlom i kompozicijom, fakturom i teksturom, i drugim, ne toliko stručnim koliko potisnutim načinima delovanja u okvirima likovnosti.

Povod za osvrt ka štafelajnoj slici pronalazimo u podsećanju na slikarski fenomen Branislava Vulekovića (1936 - 1997). Od samog početka okrenut prirodi, Vuleković je uspeo da iznađe formulu za sopstveni slikarski rad kome je ostao privržen tokom celokupnog kreativnog ciklusa. U pregradama pomenutih slikarskih umeća na našim prostorima, njegovo delo zauzima posebno mesto. Slikar prostora/pejzaža i naseljenih mesta u njima, slikama u ulju i akvarelima, ostvario je plodan opus, razasut svuda oko nas, koji nam i danas svojom upečatljivim prisustvom naznačava visoka slikarska dostignuća.

Likovni poslenik Branislav Vuleković ostao je prepoznatljiv po doslednom likovno/slikarskom postupku koga su tumači njegovog dela smeštali u "predstavnika jednog ekspresionističkog smera u kome je upadljiva robustna faktura koja prikazuje stvari bez uvijanja i finesa", kako je među prvima zabeležio Pavle Vasić 1975. godine. "Vulekovićeva doslednost ogleda sa u negovanju stilski jasno definisanog izraza, od čije suštine nije nikada bitnije odstupio, uprkos isključivim trendovima apstrakcije i njegovog radikalnog derivata oličenog u estetici enformela. Još od vremena kada je diplomirao 1960. godine, u klasi profesora Nedeljka Gvozdenovića na beogradskoj Akademiji likovnih umetnosti, Vuleković biva zapažen kao slikar osobene intimističke provenijencije, gde se ukraštaju moćni koloristički odnosi poput konjovićevskih, ali i oni stišanog gesta kao i likovno određenije robustne fakture, čije izvorište nalazimo u slikarskoj zaostavštini Milana Kerca."

O doslednosti Branislava Vulekovića u slikarskom poslu, pisao je i Miloš Arsić: "Navedeni elementi doslednosti i kontinuiteta, mogu se shvatiti na dva načina: prvo, kao plastično-tematsko opredeljenje za predeo, odnosno razvojni tok prevazilaženja klasične, neoakademske organizacije slike i, drugo, isticanje predela kao sekundarnog elementa sadržaja, neobaveznog povoda likovnoj akciji; zapravo traženje plastičnih definicija jednog likovnog programa vizuelnih varki, 'prepoznatljivih' detalja unutar određenih ambijenata."

Sposobnost slikanja u pejzažu Branislava Vulekovića, dakle, nije bio konkretan i striktno određen podsticaj koji je imao težnju ka pukom beleženju prirodnih zakonitosti. Plan njegove slike, zapravo, biva oličen u stalnom nastojanju za stvaranjem materijalizovanog subjektivnog sveta proizašlog iz težnje da se iznađe podudarnost forme i sadržaja. Ustvari, strast Branislava Vulekovića je SVETLOST, koja ga distancira od tretiranog motiva i koja ga uvodi u samostalan umetnički kvalitet. Odsustvo dvodimenzionalnog utiska posmatranog prostora u klasičnom smislu, kao i  poželjni nedostatak deskriptivnog detalja, odvodi sliku Branislav Vulekovića ka viziji doživljenog predela – čistoj kreaciji.

Prisetimo se kako je Lionelo Venturi pejzaže engleskog slikara Konstejbla delio na studije i tzv. replike. U kreaciji/studiji slikar slika tako što zaposeda prostor i slika ga pikturalnim načinom; a na replici, on ga doslovno reprodukuje prema naučnoj perspektivi. Na kreaciji/studiji slikani motiv je prepun svetla, svetlost otkriva i sakriva. Replika, naprotiv, prikazuje prirodne objekte same po sebi.
Pobedu na kraju odnosi studija/kreacija koja sobom nosi slikarevu ljubav ka prirodi. Branislav Vuleković je slikao prezirući gradacije kako bi predstavio kontrast nebesnih kretanja nad posmatranim pejzažima. U tome je iz slike u sliku, iz akvarela u akvarel, uspevao da dočara da je poreklo njegove moderne optičke inteligencije u njegovom samom subjektivitetu.

Na njegovim slikama su vedute Sremskih Karlovaca, Sremske Kamenice, ali i ulice i zvonici Sentandreje i Novog Sada. Na akvarelima Branislava Vulekovića nalaze se i predeli Fruške gore, Ečke, Sente, Telečke, Crmnice ili Počitelja, objedinjeni u dinamičnim likovnim tumačenjima atmosfere u različitim geografskim podnebljima. Slikajući postupkom En plein air, nastale su mnoge slike u otvorenom pejzažu u kome je radno boravio samostalno, kao i na brojnim likovnim kolonijama.

Pesnik Gojko Janjušević, prijatelj Branislava Vulekovića, često je imenovao njegove slike. Krstio je naslikano. U jednom postskriptumu teksta o delu Branislava Vulekovića pod naslovom "O sutonu i mostu sa Postskriptumom" on je zapisao: "Biće više od trideset pet godina kako me (svaki čas istini za volju: u neravnomerno raspoređenim intervalima) likovno pevanje i mišljenje Branislava Vulekovića (vazda do kraja bezuspešno) opominje na odstojanje (podučava iz teorije distance)".

U obilju kreativne posvećenosti Branislava Vulekovića, posmatrajući, možemo dosegnuti osobeni ključ svetlosti, koji nas sa njegovih slika netremice obasjava.

Mr Danilo Vuksanović