Bela Olah - Slike u Likovnom salonu Kulturnog centra Novog Sada
ImageNOVI SAD. Likovni salon Kulturnog centra Novog Sada predstavlja od 22. maja do 5. juna 2017. slike Bele Olaha (1962, Novi Sad). Diplomirao je i magistrirao na Akademiji umetnosti u Novom Sadu na odseku za slikarstvo u klasi profesora Dušana Todorovića. Tokom studija predmet crtanje je pohađao kod profesora Halila Tikveše. Dobitnik je godišnje nagrade Akademije umetnosti u Novom Sadu za crtež.Image

Image

U tekstu koji sam napisao o Olahovim crtežima od pre dve-tri godine, konstatovao sam da je ekspresionistički karakter njegovog izraza sasvim očigledan a taj "eskpresivitet je emitovan iz gesta i akcije, iz direktne konfrontiranosti oprečnih likovno-vizuelnih podataka." Ono što se tada činilo kao zaključna konstatacija o dotadašnjem delovanju Bele Olaha, danas zvuči kao podatak o još jednom ciklusu iz kontinuiteta njegovog slikarstva. I odista, najnovije slike su potpuno oslonjene na predhodni Olahov apstraktni ekspresionizam. Ponovo je sve u zamahu, u snažnoj gestualnosti, u uzbudljivim vibrantnim potezima. Uz to, Bela Olah je povećao formate svojih slika pa se taj gest sada "produžio", on je plod jedne istinske telesne akcije, plod oslobođene manuelnosti – koja u sebi, i po sebi, poseduje brojna značenja primenjljiva u aktuelnom trenutku sveta i umetnosti.

U okružju aktuelne ikonosfere bitno je promenjen karakter slikovnosti i vizuelnosti. Svetom su zavladale slike digitalnog porekla neprekidno emitovane načinom i funkcionalnošću globalno umreženog elektronskog sistema informisanja. U tom slikovnom galimatijasu nalaze se slike najrazličitijeg karaktera, kvaliteta i namera. Nažalost, najčešće namere jesu manipulativne – velike korporacije i vodeći predstavnici ovovremenskog kapitalizma neprekidno nameću ideje koje su u funkciji razvoja kapitala, upravo onog kapitala koji običnom smrtniku ostavlja sve manje prostora na vlastite potrebe i zaseban personalitet. Dakle u takvim okolnostima, umetnik je primoran da se (iz)bori za autonomiju, za sopstveno „pravo glasa“. U okružju svih tih elektronskih slika i njihovim dejstvom organizovanog sveta, slikarstvo uporno i dosledno čuva ekskluzivnu ulogu autentičnog umetnički senzibiliziranog hand made proizvoda. Beogradska teoretičarka savremenih umetničkih praksi Divna Vuksanović je uverena da je sveopštoj digitalizaciji moguće suprotstavljanje tradicionalnim umetničkim postupcima koji podrazumevaju "povratak telu/ruci", a što priziva direktni  umetnikov aktivizam u kontekstualnim zbivanjima.  Dakle, Olahovo gestualno slikarstvo je najdirektnije suprotstavljeno atmosferi jednog sveta koji sve više ugrožava čovekovu duhovnu i egzistencijalnu autonomnost!  Svojim širokim, energičnim i snažnim gestovima slikar Olah poručuje: evo me, tu sam, slikam i hoću da vas svojim slikarstvom uverim u tvoračku moć i snagu čoveka!

Iako je gestualnost podjednake snage i ranije postojala u njegovim crtežima i slikama, u ovom ciklusu slika Olah se potpuno oslobodio – umesto crne i potmulo sive, njegovom slikom se rasvetlila prevladavajuća crvena. U Rečniku simbola piše: "Crvena je boja krvi i vatre, ona je za mnoge narode prva boja, jer je najdublje povezana s principima života. Ali postoje dvije crvene boje: jedna je noćna, ženska, s privlačnom, centripetalnom snagom, a druga je dnevna, muška, centrifugalna, što se okreće poput sunca i sve obasjava golemom i neodoljivom snagom." Sve to sliku Bele Olaha čini živom, rasvetljenom, a njena je dinamičnost pulsirajuća. Iako prevladava utisak ničim nesputavane subjektivnosti, čak neobaveznosti, današnja Olahova slika je dobro organizovana jer se svi ti protoci crvene (i drugih boja) mogu shvatiti poput svojevrsnog krvotoka koji čini organizam slike autentičnom i delotvornom tvorevinom.

Sava Stepanov