Konceptualna umetnost 1968 - 2007
ImageMuzej savremene umetnosti Vojvodine, Novi Sad. Mart 2007. godine
Raduje nas ipak susret sa imanentno konceptualnim delima Džozefa Kosuta, Joko Ono, Marka Pogačnika i grupe OHO, Ratka Kulića, Vladimira Kopicla, Mirka Radojičića, Slavka Matkovića, Brace Dimitrijevića, Gorana Trbuljaka, Dženi Holcer i Roberta Berija, zbog kojih treba posetiti ovu izložbu.


Neša Paripović

Džozef Kosut


Jozef Bojs

Kućna varijanta muzeologije

Andrej Tišma

S obzirom na to da je konceptualizam predstavljao jednu od najvažnijih prekretnica umetnosti 20. veka i da u našoj sredini, uprkos značajnim domaćim učesnicima ovog pokreta, nije nikada sasvim prihvaćen kao deo zvanične scene, najava izložbe "Konceptualna umetnost 1968 - 2007" beogradskog teoretičara Miška Šuvakovića u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine u Novom Sadu  podstakla je velika očekivanja. U najmanju ruku očekivalo se nešto jače od do sada predstavljenog niza izložbi sličnog sadržaja posvećenih neoavangardi, novoj umetničkoj praksi i konceptualizmu u toj istoj instituciji, neka sinteza ili esencija svega toga, ovoga puta uz najavljeno učešća "najpoznatijih umetnika u svetu savremene umetnosti" gde se "vojvođanski umetnici sagledavaju, ravnopravno i uporedivo, u najširem mogućem kontekstu umetničkih praksi i zbivanja u svetu".  No, od čitave ove priče nije se desilo ništa, ili vrlo malo.

Pre svega radi se o miksu plakata, pozivnica, letaka, isečaka iz novina i časopisa, uz po koji originalan rad. Zatim nisu svi eksponati iz domena konceptualne umetnosti, odnosno ne radi se uvek o umetnosti čiji materijal čine ideje, koncepti, odnosno sam jezik, kako ju je prvi 1961. definisao Henri Flint, već tu ima i klasičnih performansa, bodi-arta, umetničkih akcija, kolaža, slikarstva, što sve razvodnjava temu i udaljava sadržaj izložbe od njenog naslova.

Treći nedostatak izložbe je nesrazmera zastupljenosti i načina prezentacije umetnika prema značaju, pa tako uz zvučna svetska imena, koja su predstavljena najčešće nekom štampanom razglednicom ili stranicom istrgnutom iz kataloga ili muzejskog biltena, imamo neke manje poznate domaće autore sa preteranim brojem eksponata. Tome je verovatno kumovalo i poreklo ove postavke navedeno u katalogu; iz kolekcije Miška Šuvakovića i supruge mu Dubravke Đurić, pa ovaj pregled svetskog konceptualizma nikako nije reprezentativan, ni dosledan, a ni objektivan.

Raduje nas ipak susret sa imanentno konceptualnim delima Džozefa Kosuta, Joko Ono, Marka Pogačnika i grupe OHO, Ratka Kulića, Vladimira Kopicla, Mirka Radojičića, Slavka Matkovića, Brace Dimitrijevića, Gorana Trbuljaka, Dženi Holcer i Roberta Berija, zbog kojih treba posetiti ovu izložbu.