Međunarodna izložba akvarela velikog formata u Galeriji Progres
ImageBEOGRAD. Izložba akvarela velikog formata (100 x 150 cm) biće otvorena u Galeriji "Progres" 4. septembra 2017. u 19h u organizaciji Galerije "A" iz Beograda. Reč je o četvrtoj međunarodnoj izložbi (bijenalnog karaktera) radova rađenih u tehnici akvarela. Ove godine predstaviće se 20 autora iz 11 zemalja.Image

Image

Umetnici: Silva Vujović (Srbija), Klaudia Zawada (Poljska), Dragana Dodig Pajković (Srbija), Nuwka Ivanova (Rusija), Łukasz Gierlak (Poljska), Paweł Baśnik (Poljska), Denis Petrulenkov (Rusija), Ali Abbas Syed (Pakistan), George Politis (Grčka), Giorgos Saltaferos (Grčka), La Fe (Tajland), Saša Marjanović (Srbija), Endre Penovác (Srbija), Javid Tabatabaei (Iran), Eudes Correia (Portugal), Nicolas Lopez (Peru), David Poxon (Engleska), Milan Tucović (Srbija), Peto Poghosyan (Jermenija) i Juan Manuel Champi Huamani (Peru).

Tehnika akvarela postavlja vrlo određene izazove pred umetnike, od kojih je na prvom mestu ovladavanje gabaritom a da, pritom, akvarel zadrži ona prepoznatljiva svojstva, koja su iskristalisana tokom relativno kratke istorije razvoja njegovog samostalnog vida, svojstva koja označujemo kao njegovo oličenje – na prvom mestu vazdušastu lakoću, odnosno transparentnost likovne strukture, koja je u neposrednom dosluhu sa svetlošću i njenim efektima.

Ekskluzivitet ovog vizuelnog svojstva je vrhunskom zahtevnošću otvorio Pandorinu kutiju ograničenja, među kojima prednjači način izvođenja. Već pri samom početku slikanja on pokreće bazično pitanje: da li će umetnik koristiti suvu podlogu, na koju nanosi rastvoreni pigment parcijalno, u sukcesiji između perioda sušenja, ili pak, ovlažiti čitav papir, odnosno deo koji želi da oslika, što će omogućiti slobodu pigmentu da se razliva putićima reljefne fakture akvarelskog papira, primoravajući umetnika na brze reakcije veštim potezima? Razlika između ta dva pristupa ne samo da naglašava postojanje vremenske komponente u akvarelskom slikanju uopšte, već je neminovno uvodi u strukturu ličnog opisa, inicirajući, pritom, drugo bazično pitanje: da li će umetnik primeniti polagano i relativno opušteno kontempliranje nad kreativnom idejom, ili će se upustiti u trku sa vremenom?

U tom kontekstu vidimo moguću opasnost od predugog zadržavanja nad motivom, sa produženim vremenom nastajanja dela, što bi narušilo osvojenu, akvarelu imanentnu tekovinu, a to je neposredan, svež odraz svetlosnog trenutka.

Lakonska beleška idejne zamisli, odnosno prizora koji je uzbudio umetnikovo oko, iziskujući odgovarajući likovni otisak, predstavlja suštinu akvarelskog slikanja. Nema li takvog pristupa, akvarelsko delo može da izgubi dah, ponekad i transparenciju usled slojevitog nanošenja pigmenata, i postane ishod predugog promišljanja pri gradnji kompozicije, što je tipično za studijsko slikanje. Razlika bi bila jedino u sredstvu – umesto ulja i akrilika, vodene boje.

Takvi razlozi postavljaju pred umetnike ozbiljno iskušenje, kako da se stečeni kvalitet brzopotezne vodene umetnosti preseli na gigantsku dimenziju papira, na 101,6x152,4 cm, što, razumljivo, predstavlja i podjednako ozbiljan izazov. Kako da umetnik ispoštuje kardinalna svojstva akvarela, kada zna da ga čeka "dugi put" četkom i vodotopivim pigmentom na podlozi, čija se širina meri njegovim raširenim rukama, a visina nešto manja od njegove? Umetnici ovu vrstu likovne problematike rešavaju na različite, sebi svojstvene načine, i prirodno, usaglašavajući je sa ličnim temparementom, sa opštim iskustvom, sa spoznajom stupnja vlastitih mogućnosti izvođenja, sa neminovnošću postojanja afiniteta prema likovnom pristupu, prema izboru motiva.

U tom nizu podataka stoji da akvarel, kao i svako drugo umetničko delo iznosi na videlo kulturološke i obrazovne podatke stvaralaca, uklopljene u privlačno more različitosti.

Stoga, suočavanje sa velikim bogatstvom likovnih jezika i svim ovim elementima koje manifestuju na grandioznoj, međunarodnoj izložbi akvarela velikog formata Galerije "A", ovakav izbor, koji izlazi iz do sada uobičajenih izlagačkih kriterijuma, neminovno podstiče na razmišljanja i konstruktivna poređenja. Pažljivim analitičarima se podastire dovoljno relevantnih podataka za otkrivanja novih opštih mesta, odnosno karakternih svojstava primerenih jeziku akvarela. Štaviše, mogu biti pobuđeni na otvaranje novih poglavlja večito budne istorije akvarela, tog sasvim posebnog modela slikarskog izražavanja.

Vesna Todorović,
likovna kritičarka
(iz kataloga izložbe)

Izvor: Blic