Belić, Gavrilović, Milev, Fjoreli, Latancio i Radi u Jugoslovenskoj Kinoteci
ImageBEOGRAD. U Jugoslovenskoj Kinoteci, od 16. septembra do 16. oktobra 2017, predstavljena je izložba "Confronti / Poređenja" koja predstavlja stratifikaciju heterogenih vizuelnih iskustava, sintezu dveju kultura koje se susreću, sučeljavaju i stapaju u jedan jedini estetički kodeks kako bi iznedrile nova formalna i kreativna rešenja. Izlažu: Milija Belić, Marko Gavrilović, Ivana Milev, Emanuela Fjoreli, Mikaela Latancio i Paolo Radi.Image

Image
Milija Belić

Glavni estetički fenomen današnjice počiva u jednom novom modalitetetu predstavljanja sveta, globalizacija predstavlja deo evolutivnog procesa koji pogađa i vizuelne umetnosti. Izložba "Confronti / Poređenja", organizovana od strane Italijanskog instituta za kulturu u Beogradu, promotera saradnje između italijanskih i srpskih umetnika, predstavlja sintezu jednog putovanja, jednog razgovora između šest osoba koji ukazuje na specifične osobenosti dve zemlje, Italije i Srbije, ujedinjenih zajedničkim lingvističkim imeniocem shvaćenim kao strpljivi proces sakupljanja  vizuelnih detalja.

Šestoro umetnika, učesnika ove izložbe, dalo je svoj doprinos izgradnji jednog puta, odnosno jednog poređenja koji nije sinonim za postojeću dihotomiju već je shvaćeno kao predaja štafete, kao razgovor čiji svaki protagonista usvaja  i sa drugima deli različit materijski idiom, dok je tehnika zajednički imenilac građenja neuobičajene vizuelne arhitekture.

Francuski filozof Nikola Burjo je napisao: "Ono što se naziva altermodernim jeste u stvari pojava jednog novog kulturnog nanosa na početku ovog XXI veka, odnosno formiranje jednog mobilnog naroda umetnika i mislilaca koji se opredeljuju za isti pravac, za polazak na put, za egzodus".

Umetnost je integralni deo jednog nezaustavljivog procesa kreolizacije: svaki umetnik  nosi u sebi  sopstveno kulturno nasleđe, sopstvene korene, da bi potom mogao da  podeli svoja saznanja  i integriše ih sa iskustvom  drugoga,  u okviru pravične i jednake razmene.

Tri umetnika srpskog tima, Milija Belić, Marko Gavrilović i Ivana Milev, predstavljaju tri različite generacije, tri različita estetičko-kulturna principa.

Marko Gavrilović u svojim slikama i skulpturama ispituje kompleksni odnos između čoveka i prirode, u stalnom traganju za univerzalnim fluksom. Njegove antropomorfne i animalne forme posvećene su naraciji realnosti, prikrivenoj maskama koje svakodnevno nosimo, da bi uhvatio suštinu čoveka i sveta u kojem  živi.

Delo Ivane Milev karakteriše posmatranje prirode i neživog sveta formi koje trpe snagu vode, vetra i vatre. Njene skulpture su plod zaprepašćujuće tehničke minucioznosti i besprekorne pažnje. Umetnica eksperimentiše sa novim kompozicionim rešenjima koja joj omogućuju da na jedan neuobičajen način prikaže okolni prostor.

Italijanski tim izložbe predstavljaju troje umetnika: Emanuela Fjoreli, Mikaela Latancio i Paolo Radi, kojima je zajednički snažan odnos sa prostorom u revnosnom traganju za materijom u trećoj dimenziji.

Mikaela Latancio u svojiminstalacijama od papira materiji daje skulptorski dignitet, svaki njen rad karakteriše snažna savitljivost kojoj se izlaže papir. U rukama umetnice on postaje mozaički element, po načinu sečenja, po upotrebljenim geometrijama, svaki fragment generiše ekskluzivne forme korporalnog i unitarnog vokabulara koji stvara molekularne strukture, vezivna tkiva saznanja. Beyond the Body se sastoji od sedam heksagona koji u celini stvaraju egzemplifikaciju unitarne slike. Svaki pojedini heksagon sadrži elemente fragmentacije, nago telo biva dekomponovanostvarajući nove konfiguracije i neuobičajena formalna rešenja Kao da su ekstrapolirane ćelije sa jednog kompleksnog organizma, svaki fragment od papira predstavlja jedan elemenat za konstrukciju ili dekonstrukciju fiziognomskog identiteta ljudskog tela.

Trodimenzionalni znakovi Emanuele Fjoreli komponuju plastične identitete koji stvaraju površinu, čine je opipljivom na pogled. Elastične niti stvaraju zamršene puteve, perceptivne lavirinte koji pripovedaju o dijalektici trajne forme i "neraskidivo vezane misli" što delu garantuje "mogućnost postojanja".

Polje istraživanja Paola Radija jesilikonska dijafragma. Prozračne skulpture pripovedaju o jedva primetnim realitetima gde je nevidljivo apsolutni protagonista svake kompozicije a površina neuhvatljivi prag koji posmatrača vodi unutar jednog enigmatičnog i perceptivnog prostora.

Kustosi izložbe su Allesia Carlino i Marko Gavrilović.